Antoni Gaudí

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Antonio Gaudi)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Antoni Gaudi
Kasa Mila, Barselona
Gaudijevo nedovršeno remek delo, Sagrada Familija
Ko čita ovo on je gay

Gaudijev život[uredi | uredi kod]

Rođenje i detinjstvo[uredi | uredi kod]

Gaudi je rođen u malom gradiću Reus, provincija Taragona, (Španija) 1852. godine. Oko njegovog mesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatraju da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesk Gaudi Sera i Antonija Kornet Bertran.

Gaudi je bio najmlađe od petoro dece, a od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao da hoda, tako da je morao da jaše na magarcu.

Rano obrazovanje[uredi | uredi kod]

Gaudi nije bio među boljim đacima, a naročito zanimanje je pokazao za geometriju.

Visoko obrazovanje[uredi | uredi kod]

Gaudi je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi Arhitekture (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) u Barseloni od 1873 do 1877.

Sa 17 godina stiže u Barselonu sa namjerom da studira Arhitekturu. Zbog nedostatka novca, uporedo sa studijama, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Pošto je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Đozep Fontsere i Đoan Martorelj.

U 26 godini diplomira, te za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorator. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznato obdanište, Kasa Kornelja (katal. Casa Cornellà) u Barseloni, biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu, 1878 godine. Taj čin pravi zaokret u profesionalnom i privatnom životu mladog Gaudija. Eusebi Guelj, jedan od uvaženih poslodavaca tekstilne industrije u Kataloniji, bio je impresioniran elegancijom i modernim stilom te vitrine, te je postao Gaudijev glavni klijent i mecena, po kome će kasnije dobiti ime i Park Guelj.

Kasne godine[uredi | uredi kod]

U kasnijim godinama se posvetio isključivo izgradnji svog remek dela - katedrale Sveta porodica (Sagrada Familija).

Dana 7. juna 1926. godine, Antonija Gaudija je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su odbili da ga voze u bolnicu bojeći se da neće moći da im plati vožnju. Niko nije prepoznao najslavnijeg arhitektu Barselone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sledećeg dana. Kada su hteli da ga premeste u bolju bolnicu on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, ožaljen od cele Barselone.

Najznačajniji radovi[uredi | uredi kod]

Mnogi njegovi radovi se nalaze u centru Barselone. Osam ih je UNESKO proglasio za svetsku baštinu.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]