Antonio Canevari

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Antonio Canevari
rokoko, neoklasicizam

Zvonik Univerziteta u Coimbri (1728.-1733.)
Biografske informacije
Rođenje Rim, 1697.
Smrt Napulj, 1764. (ili 1759.)
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje arhitektura
Praksa Rim, Lisabon, Napulj

Antonio Canevari (Rim, 1681. - Napulj, 1764. ili 1759.) bio je talijanski rokoko i neoklasicistički arhitekt, poznat kao učitelj Nicole Salvija.[1]

Na Canevarija je jako utjecao teoretičar neoklasicizma Francesco Milizia.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Canevari je arhitekturu učio kod relativno anonomnog rimskog arhitekta - Antonia Calerija, kod kog je i započeo raditi. Još kao 22-godišnji mladić - 1703. osvojio je prvu nagradu na natječaju Akademije San Luca za projekt papinske rezidencije.[1] Zna se da je 1715. sudjelovao na velikom natječaju za rekonstrukciju sakristije Bazilike sv. Petra, na kom je pobjedio Filippo Juvarra.[1]

Projektirao je fasadu rimske crkve Stimmate di San Francesco (dovršena 1721.), a na inicijativu kardinala Fabrizia Paoluccia radio je i na rekonstrukciji bazilike Santi Giovanni e Paolo.[1]

Izradio je neke projekte, koji nisu realizirani, kao onaj 1732. za obnovu Bazilike San Giovanni in Laterano.[1]

Negdje oko 1727. odselio se u Portugal, gdje je angažiran na izgradnji Kraljevske palače i lisabonskog vodovoda Aguas Livres (1729.-1748.).[1] Oko 1730. radi na izgradnji ljetnikovca prvog Lisabonskog patrijarha - Tomása de Almeide, udaljenom dvadesetak kilometara sjeverno od Lisabona [1]

Najveći dio onog što je izgradio u Portugalu uništio je lisabonski potres - 1755., jedno od rijetkih djela koje je preostalo je zvonik u Univerziteta u Coimbri.

Od maja 1737. živi i radi u Napulju, na izgradnji kraljevskih palača Capodimonte, Portici i projektu za Porto Nuovo.[1] Canevari je 1743. u Napuljskom Kraljevstvu dobio status kraljevskog inženjera i plaću od 100 dukata, tu je i umro iako se nezna točno kad, - po nekim predpostavkama 1759.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]