Ante Bakotić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ante Bakotić
Ante Bakotić
Ante Bakotić
Pseudonim(i) Baka
Rođenje 14. lipnja 1921.
Smrt 22. travnja 1945.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po Vođa proboja jasenovačkih zatočenika, 22. travnja 1945.
Zanimanje vojni tehničar
Standardizacija infokutija

Ante Bakotić Bako (Sinj, 14. jun 1921. – logor Jasenovac, 22. april 1945) bio je hrvatski komunist, učesnik narodnooslobodilačke borbe i vođa proboja logoraša iz Jasenovca.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Ante Bakotić rođen je u Sinju, 14. lipnja 1921. godine kao četvrto dijete šesteročlane obitelji.[1] Osnovnu školu završio je u rodnome Sinju, gdje je upisao i gimnaziju, koju je, iz nepoznatih razloga prekinuo te je počeo s izučavanjem stolarskog zanata. Zbog loših uvjeta rada i maltretiranja majstora, napustio je naukovanje i prijavio se na natječaj vojno-tehničke škole u Kruševu, u Srbiji, koju je s uspehom završio u klasi 1939. godine. Nakon završetka školovanja odlazi u Sarajevo i zapošljava se u vojnoj industriji u svojstvu hemijskog tehničara.[2]

Član KPJ postao je 1939. godine.

Narodnooslobodilačka borba[uredi - уреди | uredi izvor]

Pošto je januara 1942. rad njegove partijske ćelije bio otkriven, bio je prisiljen da se skloni u rodni Sinj. Tamo se neko vreme skrivao, nakon čega je stupio u partizane. Već u proleće 1942. bio je uhapšen s jednom grupom partizana u dolini Neretve i preko sarajevskog zatvora deportovan u koncentracioni logor Jasenovac.[2]

Zarobljeništvo u logoru Jasenovac[uredi - уреди | uredi izvor]

Ante Bakotić ubrajao se u zatočenike s dugim zatočeničkim stažom. Preživeli zatočenik Ilija Ivanović seća se da je Bakotić bio njegov dobar poznanik iz hemijske radionice u logoru.

U logoru je, do kraja rujna 1944. godine, djelovala Partijska organizacija na čelu s kasnije proglašenim narodnim herojem Jugoslavije Milom Boškovićem koja je već tada radila na pripremama proboja zatočenika. Rad organizacije je otkriven, a 21. rujna 1944. godine likvidirani su gotovo svi njeni članovi. Od tada se preostali komunisti u logoru nastoje ponovno organizirati. Ante Bakotić pojavljuje se kao čelni čovjek logorske Partijske organizacije koja nastavlja djelovati te obnavlja rad koji kulminira u proljeće 1945. godine.

Nemci su s ustašama u aprilu 1945. u Zagrebu održali sastanak i tada se dogovorili da pobiju sve preostale zatočenike u Jasenovcu kako ne bi ostalo živih svedoka njihovih zločina u logoru. Do 21. aprila ustaše su započeli s uništavanjem logora. Poslednja grupa od 80-ak žena-zatočenica pobijena je 21. aprila. Brojno stanje zatočenih muškaraca, u noći s 21. na 22. travnja, iznosilo je 1.073 zatočenika, koji su znali da ih čeka ista sudbina. Te su noći odlučili kako će ujutro 22. travnja, oko 10 sati, krenuti u juriš.

Prilikom dogovora o početku proboja najistaknutiju ulogu igrao je upravo Ante Bakotić, tajnik logorske Partijske organizacije Logora 3 Ciglana u Jasenovcu. Dogovoreni su sastavi desetina od kojih je svaka imala svoj zadatak tokom proboja, a sam proboj trebalo je da usledi na Bakotićev znak.[2][3]

Proboj logoraša iz Jasenovca[uredi - уреди | uredi izvor]

Ulaz u logor Jasenovac

Jasenovački zatočenici izvršili su proboj samooslobađanjem 22. travnja 1945. godine pred sam pad NDH i završetak Drugoga svjetskog rata. Ujutru 22. aprila oko 10 časova, na Bakotićev povik „Napred drugovi!“, desetine su razbile kapije i prozore i pojurile prema slobodi. Ubrzo su logoraši počeli da padaju pod mecima iz ustaških mitraljeza, a među njima je bio i Ante Bakotić, koji je poginuo u blizini istočne kapije logora. Bakotićeve poslednje trenutke života opisali su preživeli učesnici proboja, Mile Ristić i Čedomil Huber.

Wikiquote „Kada smo izišli kroz kapiju, smrtno je pokošen Ante. Zastao sam da mu pomognem. Naredio mi je da idem naprijed i da netko mora ostati živ. Posljednjom snagom, vidio sam, odvukao se do obale rijeke Save i u njenim valovima se izgubio.[1]
(Čedomil Huber)
Wikiquote „Sjećam se da sam vidio Antu Bakotića kako ide po cesti korakom, a pluća mu se nadimaju kao kovački mjehovi. Pozvao sam ga da siđe k meni i da ide ovim mrtvim uglom. On je samo odmahnuo rukom i nije pošao dolje. Tako ga je pogodio metak i on se srušio u Savu.[1]
(Mile Ristić)

Mile Ristić u pismu svom brati Luki još piše:

"Vijest o strijeljanju drugarica, među kojima su bile i dvije Sinjanke – Mira Čatipović-Obradović i Desa Babaja-Fabris – na nas je strašno djelovala, ali smo i shvatili da se i nama bliže posljednji minuti. Nije bilo izgleda za spas, ali smo odlučili da moramo nešto pokušati, jer bili smo osuđeni na smrt. Nekolicina nas, s Antom na čelu, prošli smo kapiju pošto smo prethodno svladali stražare. Tu je bila neopisiva gužva, izmiješali su se zatvorenici i ustaše. U jednom trenutku u toj gužvi netko je bio ranjen. Vidio sam da je to drug Ante. Čuo sam njegove posljednje riječi: - Drugovi ranjen sam, drugovi naprijed! Posljednje što sam vidio je njegovo, mecima izrešetano tijelo kako pada u Savu. Sam je skočio jer nije htio da iznemogao padne u neprijateljske ruke …[4]"


Spomen[uredi - уреди | uredi izvor]

Posle rata, na njegovoj rodnoj kući postavljena je spomen-ploča.

31. listopada 2009. godine, tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić, otkrio je spomen ploču na pročelju rodne kuće Ante Bakotića, koja se nalazi na Pijaci, na križanju Trga kralja Tomislava i Ulice Put Petrovca, na istom mjestu s kojega je sredinom 1990-ih godina, zbog obnavljanja pročelja, skinuta i oštećena prvotna ploča, koja je pohranjena u Muzeju Cetinske krajine.[1]

Njegovim imenom nazvano je priznanje koje je Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac 12. svibnja 2013. godine, na 68. godišnjicu proboja, dodijelila živućim sudionicima proboja a postumno i svim ostalim zatočenicima koncentracijskog logora Jasenovac koji su preživjeli proboj.[5]

Oskrnavljenje spomen ploče[uredi - уреди | uredi izvor]

Tijekom noći s 23. na 24. veljače 2013. godine nepoznati vandal ili više njih pokušali su skinuti spomen ploču s pročelja i prilikom tog vandalskog čina ploča je djelomično oštećena.[6] Spomen ploča vraćena je sutradan, 25. veljače 2013. godine.[7]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Ivana Vrančić, Obljetnica proboja iz Jasenovca, ferata.hr, 22. travnja 2011., preuzeto 10. lipnja 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 JUSP Jasenovac: Pokušaj uklanjanja ploče jasenovačkom heroju Anti Bakotiću! 26. februar 2013, pristupljeno 2. decembra 2013.
  3. Portal Ratna hronika Splita: Ante Bakotić, pristupljeno 2. decembra 2013.
  4. Ratna kronika Splita - Prilozi - Heroji
  5. JUSP Jasenovac: 12. svibnja 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.
  6. Ante Botić, Oskrvljena spomen ploča A. Bakotiću, ferata.hr, 24. veljače 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.
  7. Ante Botić, Vraćena spomen-ploča, ferata.hr, 25. veljače 2013., preuzeto 10. lipnja 2013.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Časopis Arena, 24. travnja 1985.