Animals Are Beautiful People

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Animals Are Beautiful People

poster filma
Režija Jamie Uys
Producent Jamie Uys
Boet Troskie
Scenario Jamie Uys
Bob Gillies
Muzika Alessandro Alessandroni
Montaža Jamie Uys
Distribucija Warner Bros.
Datum(i) premijere
10. august 1974 (1974-08-10)
Trajanje 92 min.
Zemlja Flag of South Africa.svg Južnoafrička Republika
Jezik engleski
Animals Are Beautiful People na Internet Movie Database

Ta divna stvorenja (eng. Animals are Beautiful People) južnoafrički je dokumentarni film iz 1974. kojeg je režirao Jamie Uys a koji pokazuje floru i faunu na jugu Afrike. Snimljen je u pustinji Kalahari i Namib, te oko rijeke Okavango. Iako uglavnom namijenjen publici Afrike, film je stekao popularnost diljem svijeta te je i danas jedan od najpopularnijih ostvarenja južnoafričke kinematografije. Zapažen je po uglavnom humorističnom prikazu zgoda životinja, iako su neki prigovarali da su neke scene i situacije namiještene. Film je osvojio Zlatni globus za najbolji dokumentarni film.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Film prikazuje epizode iz života životinja u pustinji Namib i Kalahari: ptice grade gnijezda; hrabra patka koja spašava male pačiće od hijene tako što glumi da je ranjena u vodi; nojevi čuvaju svoj pomladak od ljudi; riba čuva svoje potomstvo tako što se male ribice skrivaju u ustima roditelja. Jedna od najpoznatiji scena je kako su se neke životinje napile nakon konzumiranja voća marula drveta. Domorodci pronalaze vodu tako što zarobe majmuna, daju mu slanu hranu te ga puste da ih odvede do najbližeg izvora ptike vode. Najteže razdoblje je tijekom suše, kada je ugrožen život raznih životinja, sve do kiše i ponovnog cvijetanja.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Film je osvojio Zlatni globus za najbolji dokumentarni film.

Pitanje autentičnosti[uredi - уреди | uredi izvor]

U jednoj sekvenci majmuni, slonovi, žirafe i divlje svinje se napiju nakon što pojedu voće marula drveta. Zbog alkohola, luta u komičnom učinku. Neki stručnjaci su naveli da su neke scene u filmu namiještene; primjerice, slonovi bi bili preveliki i pili previše vode da bi alkohol u voću imao ikakvog učinka na njih.[1]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Ken Hanke je hvalio film i dao mu 3,5 od pet zvijezdica:

"Ovaj film iz 1974. je otvoreno neobičan dokumentarac — ozbiljno-komičan uvid u svijet životinja u pustinji Namib u južnoj Africi. Također je neka vrsta pokušaja stvaranja igrane Fantazije jer želi spojiti dokumentarnu građu sa klasičnom glazbom. Katkad je film odveć pretenciozan za vlastito dobro (kada buba stane uz zvuk kočenja guma) a katkad mu je izbor glazbe nenadahnut, blago rečeno. Također se teško oteti dojmu da su neki dijelovi bešćutni (iako je to uobičajno kod dokumentaraca o životinjama), pogotovo u sekvenci u kojoj se mukotrpno napravljeno gnijezdo (očito namjerno) zapali kako bi se stvorio dojam prirodne katastrofe. Ipak, sveukupno ovo ostavlja ugodnu promjenu od ostalih dokumentaraca zbog čega se isplati pogledati film - i još više ako ste ljubitelj film Bogovi su pali na tjeme."[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]