Anglo-ruska antanta
| Anglo-ruska antanta | |||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Generalno | |||||||||||
| Tip sporazuma | međunarodni ugovor vojni sporazum | ||||||||||
| Jezici | engleski, ruski | ||||||||||
| Potpisivanje | 31. kolovoza 1907. | ||||||||||
| Prestanak važenja | 1917. | ||||||||||
| Stranke | |||||||||||
| |||||||||||
Anglo-ruska antanta je naziv za sporazum potpisan 31. kolovoza 1907. godine u Sankt Peterburgu, a koji je klimave anglo-ruske odnose postavio na čvrste noge nakon što su se dvije sile dogovorile oko sfere utjecaja u Afganistanu, Iranu i na Tibetu. Sporazum je naizgled dokinuo dugogodišnji konflikt između dvaju sila koji se odvijao nauštrb slabije razvijenih dijelova Centralne Azije. Iako su Britanija i Rusija imale relativno malo sukoba u prethodnih stotinu godina, među njima su postojale pozadinske tenzije znane kao "Velika igra", a koje su s vremenom toliko eskalirale da se početkom XX. vijeka pojavila potreba za rezolucijom.
Jedna od važnijih posljedica sporazuma bilo je gušenje iranske ustavne revolucije. Ideja reformirane iranske države nije bila u planu dvaju sila, koje su uživale mirnu i stabilnu ekonomsku kontrolu nad Iranom i nisu imale namjeru odreći je se. Sve u svemu, sporazum je bio dobro kalkulirani potez obaju strana, koje su se odrekle samostalne kontrole nad Centralnom Azijom nauštrb snažnog vojno-političkog saveza.
Zajedno s Entente cordiale i Francusko-ruskom alijansom, ovaj je sporazum bio osnovica nastanka Antante, koja će biti jedna od glavnih sukobljenih strana u Prvom svjetskom ratu.