Anglo-nizozemski sporazum (1824)
| Anglo-nizozemski sporazum | |||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Podjela teritorija prema sporazumu
| |||||||||||
| Generalno | |||||||||||
| Jezici | engleski, nizozemski | ||||||||||
| Potpisivanje | 17. ožujka 1824. London, Ujedinjeno Kraljevstvo
| ||||||||||
| Stranke | |||||||||||
| |||||||||||
Anglo-nizozemski sporazum (engleski: Anglo-Dutch Treaty) iz 1824. godine, u nizozemskoj literaturi i Londonski sporazum (nizozemski: Verdrag van Londen)[a] bio je sporazum potpisan 17. ožujka 1824. godine u Londonu između Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske. Sporazumom su razriješeni problemi koji su nastali prilikom provedbe istovjetnog sporazuma iz 1814. godine, a radilo se mahom o podjeli i razganičenju interesnih zona dvaju kolonijalnih sila u jugoistočnoj Aziji.
Glavni povod potpisivanju sporazuma bilo je djelovanje britanskog kolonijalnog časnika Stamforda Rafflesa, koji je nametnutim sporazumom s lokalnim čelnicima stekao kontrolu nad Singapurom za Britansku istočnoindijsku kompaniju. Nizozemci su se tome protivili te je došlo do porasta tenzija između Britanije i Nizozemske oko međusobnih kolonijalnih interesa u regiji, a koji su kulminirali potpisivanjem sporazuma. Sporazum su za Nizozemce potpisali Hendrik Fagel i Anton Reinhard Falck, a za Britance George Canning i Charles Williams-Wynn.[1]
Primarna funkcija sporazuma bilo je definiranje interesnih sfera u jugoistočnoj Aziji,[2] međutim isti je sadržavao i niz drugih odredbi. Ekonomski aspekti sporazuma regulirali su slobodnu trgovinu u regiji prema načelu "favorizirane nacije", ali uz poštivanje lokalnih običaja, kao i ograničene namete te zabranu ometanja trgovine, ali i zabranu sklapanja novih trgovinskih sporazuma s istočnim zemljama. Sporazum je lokalnim čelnicima zabranjivao otvaranje samostalnih ureda bez odobrenja vlasti u Europi te je imao odredbe o zabrani piratstva. Međutim, najdalekosežniji aspekti sporazuma ticali su se teritorijalnih promjena. Sporazum je ograničio nizozemsku interesnu sferu na područje današnje Indonezije, dok su Britanci dobili područja na kopnu, odnosno današnjoj Maleziji i Singapuru.[3] Sve teritorijalne promjene formalno su stupile na snagu 1. ožujka 1825. godine.
- ↑ U nizozemskoj se literaturi spominju i nazivi Londonski ugovor (nizozemski: Londens traktaat) i Prvi sumatranski ugovor (nizozemski: eerste Sumatra-traktaat).
- ↑ H.R.C. Wright, "The Anglo-Dutch Dispute in the East, 1814–1824." Economic History Review 3.2 (1950): 229–239 online.
- ↑ James Robert Rush (2018). Southeast Asia: A Very Short Introduction. Oxford University Press. str. 58. ISBN 9780190248765.
- ↑ Peter Turner; Hugh Finlay (1996). Malaysia, Singapore and Brunei. Lonely Planet Publications. ISBN 978-0-86442-393-1.
- Text in English
- Webster, Anthony. (1998) Gentlemen Capitalists: British Imperialism in Southeast Asia, Tauris Academic Studies, New York, ISBN 1-86064-171-7.