Andrej Rubljov (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Андрей Рублёв
RežijaAndrej Tarkovski
ProducentTamara Ogorodnikova
ScenarioAndrej Končalovski
Andrej Tarkovski
UlogeAnatolij Solonjicin
Ivan Lapikov
Nikolaj Grinko
Nikolaj Sergeyev
Nikolaj Burljajev
Irma Rauš
MuzikaVjačeslav Ovčinnikov
FotografijaVadim Jusov
StudioMosfiljm
Datum(i) premijere
12. 1966 (1966-12)
Trajanje205 min. (originalna verzija)
186 min. (standardna verzija)
Zemlja Sovjetski Savez
Jezikruski
Budžet1,300.000 rubalja

Andrej Rubljov (rus. Андрей Рублёв), rjeđe prikazivan pod naslovom Strasti po Andreju (rus. Страсти по Андрею) je sovjetski crno-bijeli biografski film snimljen 1966. godine u režiji Andreja Tarkovskog, poznat kao jedno od najznačajnijih ostvarenja u filmografiji Tarkovskog, kao i u historiji sovjetske i svjetske kinematografije uopće.

Naslovni protagonist, čiji lik tumači Anatolij Solonjicin, je znameniti ruski pravoslavni monah i slikar Andrej Rubljov. Radnja se odvija u nekoliko epizoda smještenih na prijelaz iz 14. u 15. vijek, u doba kada se srednjovjekovne ruske kneževine nastoje osloboditi mongolske i tatarske vlasti, te kako Rubljov ima priliku vidjeti kako njegovu zemlju muči glad, siromaštvo, ratovi, ali i zadrtost i neprijateljski odnos vlasti prema svima koji misle i rade drukčije od uobičajenog. Film je izazvao veliku pažnju zbog toga što je kao protagonista imao lik koji je samodeklarirani kršćanin koji nastoji svoj život uskladiti s načelima vjere, odnosno što je veličao individualizam, a što je predstavljalo suprotnost kako državnom ateizmu, tako i kolektivizmu kao službenoj ideologiji tadašnjeg SSSR. Na Zapadu su bila česta tumačenja da je prikaz srednjovjekovne Rusije u stvari metafora stanja u suvremenoj Rusiji, pa se, tako scena u kojoj protagonist svjedoči tajnim poganskim ritualima shvaćala kao alegorijski prikaz položaja kršćana prisiljenih da u tajnosti ispovijedaju svoju vjeru pod komunističkom vlašću.

Tarkovski je pripreme za snimanje otpočeo 1961. godine, ali je sredstva od Mosfiljma osigurao tek nekoliko godina kasnije. Tarkovski je nakon premijere imao strahovite probleme sa cenzurom, tako da je originalnu verziju od 205 minuta morao skratiti na 186 minuta, prije svega zbog zamjerki na naturalističko i eksplicitno nasilje (uključujući scene prilikom čijeg snimanja je jedna krava živa spaljena) i scene golotinje koje su tada bile neuobičajene za kinematografije Istočnog bloka. Iako je skraćena verzija nakratko prikazana u Moskvi krajem 1966. godine, njena dalja distribucija je zapriječena; vijesti o filmu su, međutim, došle do međunarodne javnosti, te su sovjetske vlasti nakon dosta oklijevanja, bojeći se negativnih reakcija dozvolile da se film prikaže na Kanskom festivalu 1969. godine. U SSSR-u je distribuiran tek 1971. godine nakon što je Larisa Tarkovskaja, druga supruga Andreja Tarkovskog, uspjela za dozvolu izlobirati tadašnjeg sovjetskog premijera Alekseja Kosigina. Integralna verzija je distribuirana tek sredinom 1990-ih.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]