Andon Zako Çajupi
| Andon Zako Çajupi | |
|---|---|
 Andon Zako Çajupi | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 27. marta 1866. Skadar, Osmansko Carstvo, danas Albanija |
| Smrt | 11. jula 1930. (dob: 64) Heliopolis, Kairo, Egipat |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje |
|
| Opus | |
| Jezik | |
Andon Zako Čajupi (albanski: Andon Zako Çajupi, Skadar 27. marta 1866. – Heliopolis, 11. jula 1930.) bio je albanski pravnik, dramaturg, pjesnik i sudionik Albanskog narodnog preporoda.[1]
Čajupi je rođen 1866. u selu Šeperu, Gornja Zagorija, u Albaniji, tada dio Osmanskog Carstva. Njegov otac, Harito Zako, je trgovao duhanom i poslovao je po cijelom tadašnjem Osmanskom Carstvu, a također u Italiji i u drugim krajevevima zapadne Europe.
Čajupi je osnovno obrazovanje stekao u obližnjoj grčkoj osnovnoj školi. Godine 1882. preselio se u Aleksandriju, gdje je pet godina učio francuski jezik u Sainte Catherine des Lazaristes. U Aleksandriji je upoznao nekoliko zapadnoeuropskih odvjetnika koji su zastupali tvrtke u Egiptu. Ti su ga sastanci uvjerili da studira pravo u Švicarskoj,[1], stoga je 1887. godine stigao u Ženevu, gdje je proveo pet godina na studijama. U to vrijeme je upoznao svoju buduću suprugu Eugeniju, s kojom će imati sina Stefana.
Nakon završetka studija, Čajupi je se tri godine bavio pravom u Ženevi. Eugenija je umrla 1892. godine, a ova tragedija je natjerala Čajupija da napusti Švicarsku i vrati se u Albaniju. Nakon povratka 1894. godine, zaposlio je se kao zastupnik jedne njemačke tvrtke u Kairu.
Veći dio svog života je proveo u Egiptu.[1] Tijekom svoje egipatske karijere, Čajupi je branio francusku tvrtku protiv interesa egipatske vlade i protiv njemačke odvjetničke tvrtke koja ga zapošljava, što je dovelo do prekida radnog odnosa u toj tvrtki, ali na kraju se Čajupijev postupak pokazao besplodnim jer je izgubio taj slučaj. Zbog bogatstva njegove obitelji to mu, međutim, nije izazvalo ozbiljne poteškoće, pa se povukao u svoju vilu u Heliopolisu blizu Kaira.
U to vrijeme, Čajupi je upoznao brojne albanske poslovne ljude i pridružio se albanskom nacionalističkom pokretu u Egiptu, u kojem je igrao aktivnu ulogu agitirajući za albansku neovisnost od Osmanskog Carstva. Podaci iz 1902. pokazuju da je bio aktivni član Albanskog egipatskog bratstva, (albanski: Vëllazëria e Egjiptit). Čajupijeva financijska podrška i profesionalna stručnost dali su značajan doprinos u promicanju neovisnosti Albanije. Nakon proglašenja albanske neovisnosti, Čajupi je organizirao zabavu u svom domu.
Sudjelujući u albanskom nacionalističkom pokretu (posebno između 1898. i 1912. godine), Čajupi je svoja rodoljubiva uvjerenja izrazio u obliku poezije i proze, pri čemu je njegova poezija uglavnom pisana na toskijskom dijalektu albanskog jezika. Nacionalističke i rodoljubive poruke njegovih pjesama učinile su ih izuzetno popularnima među albanskim odraslima i djecom te dovele do toga da je Čajupi bio poštovan kao najvažniji albanski pjesnik nakon Naima Frashërija, a taj ugled uživa i danas u modernoj albanskoj državi. Čajupi se 1898. uključio i u pitanje albanskog pisma i napisao je niz članaka u časopisu Albanija, gdje se zalagao za usvajanje latiničnog pisma i prigovarao upotrebi grčkog ili osmanskog turskog pisma za pisanje na albanskom.[2]
Čajupi je 1902. godine u Kairu objavio svoje remek-djelo, zbornik Otac Tomori (albanski: Baba Tomori), zbirka pjesama nazvana po planini na jugu grada Berata; u zbirci, pored patriotskih, nalazimo psihološke i ljubavne teme, kao i satirički intonirane povijesne sadržaje (pjesme Junak Albanije, Plač, Poslovi boga, Sultan i dr.), a nalazimo ga i kako napada muškarce koji ljenčare dok im žene rade teške poslove.[3] Zbirka je podijeljena u tri tematska odjeljka: "Domovina",[1] "Ljubav" i "Istinite i lažne priče". Čajupi je pisao i drame i romane, a njegovo djelo o Skenderbegu pod naslovom Zemaljski heroj (albanski: Burr 'i dheut) objavljeno je 1907. godine.
Uz to, Čajupi je napisao komediju pod naslovom Poslije smrti (albanski: Pas vdekjes) 1910. godine. Najpopularnija je Čajupijeva komedija posthumno objavljena pod naslovom Mladoženja od četrnaest godina (albanski: Katërmbëdhjetë vjeç dhëndër). Ova komedija u četiri čina napad je na tradicionalni običaj dogovorenih brakova.
Čajupijeve drame i komedije dobro su poznate u Albaniji i često se izvode. Pjesnik je umro u svom domu u Heliopolisu u Egiptu, 11. jula 1930. godine. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Albaniju 1958. godine.
Po Čajupiju su nazvane jedna škola na Kosovu[4] i srednja škola u Tirani. Njegovo ime nosi i gradsko kazalište u Korči.
Agim Shehu, poznati albanski književnik, u kratkoj se priči prisjeća Čajupijeve ljubavi prema švicarskoj mladoj djevojci Eugeniji, koja će kasnije postati njegova supruga.[5]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Skendi 1967: str. 125, 152.
- ↑ Skendi, Stavro (1967). The Albanian national awakening. Princeton: Princeton University Press. str. 140–141. ISBN 9781400847761.
- ↑ Këlmendi 1977, str. 539
- ↑ KFOR Online Homepage at www.nato.int
- ↑ Bulo, Jorgo (May 2009) ÇAJUPI YNË. Gazeta Zagoria, issue 119, pp. 5–6. Arhivirano 11 July 2011 na Wayback Machine-u
- „Andon Zako Çajupi”. Arhivirano iz originala na datum 26. 10. 2009. Pristupljeno 22. 11. 2006.
- Elsie, Robert. „Andon Zako ÇAJUPI”. Arhivirano iz originala na datum 6. 12. 2006. Pristupljeno 22 November 2006.
- Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost.
