Anatoksin-a

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Anatoksin-a
Anatoxin-a.png
IUPAC ime

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

etan-1-on

|OtherNames=Anatoxin A |Section1= ! align="center" cellspacing="3" style="border: 1px solid #C0C090; background-color: #F8EABA; margin-bottom: 3px;" colspan="2" | Identifikacija |-


| CAS registarski broj | 64285-06-9 YesY |-

| PubChem[1][2] | 431734 |-

| ChemSpider[3] | 381822 YesY |-





| KEGG[4] | C10841 |-


| ChEMBL[5] | {{#if:25619|CHEMBL25619 YesY |-





| Jmol-3D slike | {{#if:CC(=O)C1=CCCC2CCC1N2|Slika 1 |-

| align="center" colspan="2" |

|-

| align="center" colspan="2" |

|- |Section2= ! align="center" cellspacing="3" style="border: 1px solid #C0C090; background-color: #F8EABA; margin-bottom: 3px;" colspan="2" | Svojstva |- | Molekulska formula | C10H15NO |- | Molarna masa | 165,232 |- |Section3= }}

Anatoksin-a (Veoma brz faktor smrti) je sekundarni, biciklični aminski alkaloid i cijanotoksin sa akutnom neurotoksičnošću. On je otkriven tokom ranih 1960-tih u Kanadi, i izolovan je 1972. Toksin formira sedam različitih rodova cijanobakterija i prisutan je u Svernoj Americi, Evropi, Africi, Aziji, i Novom Zelandu. Simptomi izlaganja anatoksinu su gubitak koordinacije, maskularna fascikulacija, konvulzije i smrt usled respiratorne paralize. Njegovo dejstvo se ostvaruje putem nikotinskog acetilholinskog receptora (nAchR) na koji deluje kao agonist, poput acetilholina. Kao takav, anatoksin-a se koristi za medicinske svrhe pri izučavanju bolesti uzrokovanih niskim nivoima acetilholina. Zbog njegove visoke toksičnosti i potencijalnog prisustva u vodi za piće, anatoksin-a predstavlja opasnost za ljude i životinje. Postoje methodi za njegovu detekciju i tretman vode.

Anatoxin-a nije isto što i anatoksin-a(S), jedan drugi potentan cijanotoksin sa sličnim mehanizmom dejstva koji formira većina istih cijanobakterijskih rodova, mada strukturno nisu srodni.[6]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052–7. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217–241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining". J Cheminform 2 (1): 3. doi:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). "Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG". Yeast 17 (1): 48–55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). "ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery". Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100–7. doi:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Aráoz R, Molgó J, & Tandeau de Marsac R. Neurotoxic cyanobacterial toxins. Toxicon. 2010; 6(5):813-828. http://dx.doi.org/10.1016/j.toxicon.2009.07.036

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • National Center for Environmental Assessment. "Toxicological Reviews of Cyanobacterial Toxins: Anatoxin-a" NCEA-C-1743
  • Wood, S. A., J. P. Rasmussen, P. T. Holland, R. Campbell, and A. L. M. Crowe. 2007. "First Report of the Cyanotoxin Anatoxin-A from Aphanizomenon issatschenkoi (cyanobacteria)" Journal of Phycology 43:356–365.

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]