Anahoret

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Anahoretska ćelija u engleskom gradu Skiptonu

Anahoret (od grčki: ἀναχωρέω anachōreō, što znači "povući se", "otići na selo"), je riječ koja označava osobu koja se iz religijskih razloga povlači iz svjetovnog društva kako bi vodio asketski život posvećen stalnoj molitvi i, ako okolnosti dozvole, euharistiji. Anahoreti se zbog toga smatraju posebnim tipom pustinjaka.[1]

Anahoretski život se smatra jednim od najstarijih oblika kršćanskog monastičkog života.

Rimokatolička crkva ga danas priznaje kao jedan od "ostalih oblika posvećenog života" koji se vodi po istim pravilima kao i posvećeni pustinjački život (Kodeks kanonskog prava 1983, kanon 603).[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]

Historijski razvoj[uredi - уреди | uredi kôd]

Rimokatolički linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]