An-Nisa

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
An-Nisa
سورة النساء
Example alt text
Klasifikacija Medinska
Značenje naziva sure "Žene"
Redni broj u Kur'anu 4
Statistike
Broj ajeta u suri 176
Broj riječi 3712
Broj slova 15.937
Broj sedždi nema

An-Nisa ili en-Nisa' (arap. سورة النساء; dosl. "Žene") je četvrta sura Kur'ana. Objavljena je u Medini i sadrži 176 ajeta, što je čini trećim najdužim poglavljem, nakon sura al-Bakare i Ali Imran. Ime je dobila po tome što se u velikom dijelu bavi pitanjima prava i obaveza žena.[1][2]

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Dio Ku'anske sure An-Nisa' ukrašenim pismom iz 13. vijeka

U samom početku, u prvom ajetu se govori o stvaranju jedne duše (nefsin vahidetin) a zatim stvaranja para toj duši (zevdžeha) a zatim da se od njih rasprostranili mnogi muškarci i žene.

U daljem tekstu se govori o pravima siročadi, čuvanju njihovog imetka a zatim zabrana ženidbe više od četiri žene (3. ajet), zatim o nasljednom pravu (11. i 12. ajet), prijetnja onima koji ne poštuju ta prava (14. ajet), kazna za preljubu (15, 16. i 17. ajet).

U 19. ajetu jasno se zabranjuje da "se žene kao stvari nasljeđuju" nakon smrti muža, što je bio običaj u nekim kulturama.

U daljem tekstu (23, 24. i 25. ajet) podvlači se granica ko se po islamskom pravu smije, a koga je zabranjeno ženiti od žena.

Sura An-Nisa' također obiluje ajetima opće poruke koji se nalaze i u svakoj drugoj suri, kao što je opis džehenema, dženeta, podsticanje na dobročinstvo, prijetnja za loša djela itd.

U 153. ajetu također se spominje poslanik Musa i događaj u kojem su Jevreji od njega tražili da im pokaže Allaha, a odmah nakon toga (157. ajet) negacija da je Isus ubijen na krstu: "...a nisu ga ni ubili niti razapeli, već im se pričinilo (šubihe lehum)...", ajet koji muslimani često navode prilikom negiranja Isusovog raspeća. "...a sigurno ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi...", kaže se u daljem tekstu.

U 171, 172. i 173. ajetu nalazi se potvrda negacije raspeća i trojstva riječima: "...Mesih (Mesija), Isa (Isus), sin Merjemin (Marijin), samo je Allahov poslanik i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji...

Posljednji ajet ove sure bavi se nasljednim pravom.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Kur'an
Sura

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi