Amália Rodrigues

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Amália Rodrigues
Lični podaci
Ime po rođenjuAmália da Piedade Rodrigues
Druga imenaRainha do Fado (Kraljica fada)
Datum rođenja1. maj 1920.
Mjesto rođenjaLisabon, Portugal,
Datum smrti6. oktobar 1999.
Mjesto smrtiLisabon,
Zanimanjepjevačica, glumica
Muzički rad
Period aktivnosti1940 -1990
Žanrfado
Instrumentivokal, gitara
Diskografska kućaValentim de Carvalho
Ostalo
Službene stranicewww.amalia.com

Amália Rodrigues (Lisabon, 1. maj 1920[1]-Lisabon, Portugal, 6. oktobar 1999.) pravim imenom Amália da Piedade Rodrigues, bila je najpoznatija portugalska fado pjevačica i najveći promotor tog muzičkog stila širom svijeta, zbog tog su je zvali Rainha do Fado (Kraljica fada).

Biografija[uredi | uredi kod]

Amália je rođena u siromašnoj i brojnoj porodici (devetoro braće i sestara), odrasla je uz baku u sirotinjskom dijelu Lisabona - Baixa. Njen otac je bio trubač i postolar iz Fundão u koji se obitelj vratila, a Amalija je ostala živjeti s bakom sve do svoje 14 godine, kad se porodica ponovno okupila u Lisabonu.

Početci muzičke karijere[uredi | uredi kod]

Nakon nekoliko godina amaterskog pjevanja, Rodrigues je počela profesionalno nastupati kao pjevačica fada 1939, i ubrzo postala redoviti gost lisabonskih pozornica.[2] Velika prekretnica u njenoj karijeri bilo je poznanstvo sa Fredericom Valeriom, kompozitorom i muzičarem klasičnog obrazovanja, koji je u Amalijinom glasu, prepoznao veliki potencijal. On je počeo komponirati specijalno za nju i njen glas, usput je odustao od tradicije fada na isključivo trzalačkim instrumentima, dodajući klasičnu orkestralnu pratnju (violine) kao muzičku podlogu Rodriguesinu glasu, jedna od takvih pjesama bio je Fado do Ciúme.

Njena popularnost započela se širiti izvan granica Portugala, iza Drugog svjetskog rata, nakon njenih čestih turneja po Španjolskoj i Brazilu (tamo je 1945. snimila svoje prve brazilske ploče). Svetski uspjeh postigla je nakon nastupa u Parizu 1950, na svečanoj promociji Marshallova plana. Amalija je otpjevala pjesmu koja je postala njen zaštitni znak; Coimbra poznatu i pod nazivom April u Portugalu.

Početkom 1950-ih, počela je surađivati sa uglednim portugalskim pjesnikom Davidom Mourão-Ferreira, to je bio jedan veliki kvalitativni skok za Amaliju, nakon tog su joj i drugi vrhunski portugalski pjesnici davali svoje pjesme da ih ona otpjeva, a neki su počeli pisati stihove samo za nju.

Svjetska karijera[uredi | uredi kod]

Amalija je postala još slavnija nakon nastupa u filmu Henrija Verneuila Ljubavnici iz Lisabona (Les Amants du Tage) 1954. Nakon tog nastupa Amalija je postala međunarodna pjevačka zvijezda, odlazila je na brojna gostovanja u; Sjedinjene Američke Države, Britaniju, Francusku sve do dalekog Japana. Nakon nastupa u pariškoj Olympiji 1957 i promocije albuma Portugal's Great Amália Rodrigues Live at the Olympia Theatre in Paris postala je neokrunjena Kraljica fada. Ono što je interesantno je da je Amalija odlazila na turneje i iza željezne zavjese u SSSR, Rumunjsku (gdje je bila izuzetno popularna) unatoč činjenice što tadašnje istočne zemlje nisu imale gotovo nikakve kontakte sa Salazarovim režimom u Portugalu. 1960-ih je počela surađivati sa francuskim kompozitorom Alainom Oulmanom, koji je postao njen kućni kompozitor za narednih par desetljeća.

Smrt[uredi | uredi kod]

Nakon Revolucija karanfila 1974. počele su se širiti glasine da je bila tajni doušnik Salazara i njegove tajne službe PIDE (ali su postojale i glasine da je Amalija tajno financijski pomagala komuniste), ipak te glasine nisu bitno utjecale na popularnost Amalije kod publike. Amalija je nastavila snimati i nastupati sve do kraja 1990-ih. Umrla je u dobi od 79 godina, portugalska vlada je na vijest o njenoj smrti proglasila dan žalosti[3], pokopana je uz velikane Portugala u crkvi Santa Engrácia. Njena kuća pretvorena je u muzej, a ona pretvorena u legendu. Čak je i danas mnogi Portugalci drže za jednu od najvećih ličnosti Portugala (na izboru iz 2007. za najznačajnije Portugalce Amalija se našla na 17 mjestu[4])

Diskografija[uredi | uredi kod]

Singl ploče
  • 1945: Perseguição
  • 1945: Tendinha
  • 1945: Fado do Ciúme
  • 1945: Mouraria
  • 1945: Los piconeros
  • 1945: Troca de olhares
  • 1945: Ai, Mouraria
  • 1945: Maria da Cruz
  • 1951/52: Ai, Mouraria
  • 1951/52: Sabe-se lá
  • 1953: Novo Fado da Severa
  • 1953: Uma casa portuguesa
  • 1954: Primavera
  • 1955: Tudo isto é fado
  • 1956: Foi Deus
  • 1957: Amália no Olympia

EP ploče
  • 1963: Povo que lavas no rio
  • 1964: Estranha forma de vida
  • 1965: Amália canta Luís de Camões
  • 1969: Formiga Bossa Nossa
  • 1971: Oiça lá, ó Senhor Vinho
  • 1972: Cheira a Lisboa

Albumi i CD-i
  • 1965: Fado português
  • 1967: Fados 67
  • 1969: Vou dar de beber à dor
  • 1970: Amália/Vinicius
  • 1970: Com que voz
  • 1971: Amália no Japão
  • 1971: Cantigas de amigos
  • 1976: Amália no Canecão
  • 1976: Cantigas da boa gente
  • 1983: Lágrima
  • 1984: Amália na Broadway
  • 1985: O Melhor de Amália: Estranha forma de vida
  • 1985: O Melhor de Amália, vol. 2: Tudo isto é fado
  • 1990: Obsessão
  • 1992: Abbey Road 1952
  • 1997: Segredo

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Biografia de Amalia Rodrigues (službeni datum njena rođenja je 23. maj 1920.)” (portugalski). At-Tambur. Pristupljeno 17. 11. 2011. 
  2. „Amália Rodrigues” (portugalski). Os grandes portugueses. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-10. Pristupljeno 18. 11. 2011. 
  3. „O desaparecimento de Amalia Rodrigues” (portugalski). At-Tambur. Pristupljeno 18. 11. 2011. 
  4. „90 mais” (portugalski). Os grandes portugueses. Arhivirano iz originala na datum 2009-12-20. Pristupljeno 18. 11. 2011. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]