Aluvijalna lepeza

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Satelitski prikaz aluvijalne lepeze u južnom Iranu
Pogled na aluvijalnu lepezu (jezero Louise, Kanada)

Aluvijalna lepeza je taložno tijelo konusnog oblika formirano na prekidu padine uz rub aluvijalne ravnice. Izgrađene su od nekanaliziranih naslaga taloženih iz tokova vode i sedimenta koji dolaze iz susjednog erozijskog područja, na padini prosječnog nagiba oko 5° (1 – 15°). Radijus pružanja naslaga je do nekoliko kilometara. Procesi taloženja uključuju debritne tokove i nekanalizirane poplave.

Karakteristike debritnih tokova su:

  • konglomerati matične potpore
  • vrlo slabo sortiranje
  • klasti su neorijentirani osim ponekad u baznom dijelu sloja gdje su duže osi klasta paralelne smjeru toka zbog "vučenja"
  • veliki klasti se mogu nalaziti u vršnom dijelu sloja
  • slojevi su veće debljine (rijetko ispod 30 cm)

Sedimente nekanaliziranih bujica karakterizira:

  • pločasti oblik slojeva (nekoliko stotina puta većeg pružanja nego debljine)
  • općenito su normalno graduirani (krupni klasti u bazi, pijesak dominantan u vršnom dijelu), no zbog brzine taloženja sortiranje nije jasno izraženo
  • česta imbrikacija diskoidalnih klasta i orijentacija izduženih klasta u smjeru toka
  • mogu biti prisutne ostale strukture kao npr. kosa slojevitost, ali su rijetke
  • debljina slojeva je obično nekoliko desetaka centimentara

Fenomeni aluvijalnih lepeza javljaju se i na Marsu.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]