Aluvijalna lepeza
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Aluvijalna lepeza je taložno tijelo konusnog oblika formirano na prekidu padine uz rub aluvijalne ravnice. Izgrađene su od nekanaliziranih naslaga taloženih iz tokova vode i sedimenta koji dolaze iz susjednog erozijskog područja, na padini prosječnog nagiba oko 5° (1 – 15°). Radijus pružanja naslaga je do nekoliko kilometara. Procesi taloženja uključuju debritne tokove i nekanalizirane poplave.
Karakteristike debritnih tokova su:
- konglomerati matične potpore
- vrlo slabo sortiranje
- klasti su neorijentirani osim ponekad u baznom dijelu sloja gdje su duže osi klasta paralelne smjeru toka zbog "vučenja"
- veliki klasti se mogu nalaziti u vršnom dijelu sloja
- slojevi su veće debljine (rijetko ispod 30 cm)
Sedimente nekanaliziranih bujica karakterizira:
- pločasti oblik slojeva (nekoliko stotina puta većeg pružanja nego debljine)
- općenito su normalno graduirani (krupni klasti u bazi, pijesak dominantan u vršnom dijelu), no zbog brzine taloženja sortiranje nije jasno izraženo
- česta imbrikacija diskoidalnih klasta i orijentacija izduženih klasta u smjeru toka
- mogu biti prisutne ostale strukture kao npr. kosa slojevitost, ali su rijetke
- debljina slojeva je obično nekoliko desetaka centimentara
Fenomeni aluvijalnih lepeza javljaju se i na Marsu.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Howard, J. M.; Moore, A. D. (2005). „Large alluvial fans on Mars”. Journal of Geophysical Research 110: E04005. Bibcode 2005JGRE..11004005M. DOI:10.1029/2004JE002352. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2015-11-18.
