Aluvijalna lepeza
Aluvijalna lepeza je taložno tijelo konusnog oblika formirano na prekidu padine uz rub aluvijalne ravnice. Izgrađene su od nekanaliziranih naslaga taloženih iz tokova vode i sedimenta koji dolaze iz susjednog erozijskog područja, na padini prosječnog nagiba oko 5° (1 – 15°). Radijus pružanja naslaga je do nekoliko kilometara. Procesi taloženja uključuju debritne tokove i nekanalizirane poplave.
Karakteristike debritnih tokova su:
- konglomerati matične potpore
- vrlo slabo sortiranje
- klasti su neorijentirani osim ponekad u baznom dijelu sloja gdje su duže osi klasta paralelne smjeru toka zbog "vučenja"
- veliki klasti se mogu nalaziti u vršnom dijelu sloja
- slojevi su veće debljine (rijetko ispod 30 cm)
Sedimente nekanaliziranih bujica karakterizira:
- pločasti oblik slojeva (nekoliko stotina puta većeg pružanja nego debljine)
- općenito su normalno graduirani (krupni klasti u bazi, pijesak dominantan u vršnom dijelu), no zbog brzine taloženja sortiranje nije jasno izraženo
- česta imbrikacija diskoidalnih klasta i orijentacija izduženih klasta u smjeru toka
- mogu biti prisutne ostale strukture kao npr. kosa slojevitost, ali su rijetke
- debljina slojeva je obično nekoliko desetaka centimentara
Fenomeni aluvijalnih lepeza javljaju se i na Marsu.[1]
- ↑ Howard, J. M.; Moore, A. D. (2005). „Large alluvial fans on Mars”. Journal of Geophysical Research 110: E04005. Bibcode 2005JGRE..11004005M. DOI:10.1029/2004JE002352. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2015-11-18.
