Alonso de Ojeda
| Alonso de Ojeda | |
|---|---|
|
| |
| 1466. | [[]] 1466. |
| Cuenca | CuencaKruna Kastilje |
| 1516. | [[]] 1516. |
| Santo Domingo | Santo DomingoHispaniola |
1466. 1516. Alonso de Ojeda (Cuenca, oko 1466.- Santo Domingo, 1516.), bio je španjolski konkvistador i istraživač.[1]
Na svojim putovanjima oplovio je obale Gvajane, Venecuele, Trinidada, Tobaga, Curaçaa, Arube i Kolumbije.
Biografija[uredi | uredi kod]
Još kao mladić prijavio se u vojsku koja se borila da zauzme Emirat Granada. Nakon tog je zahvaljujući prijateljstvu sa utjecajnim biskupom Juanom Rodríguezom Fonsecom, dobio priliku da krene na Kolumbovo drugo putovanje u Novi svijet 1493.[1]
Kad su stigli do Hispaniole, admiral ga je zadužio da istraži otok i naročito regiju Cibao, za koju je čuo da tamošnji Indijanci imaju puno zlata. Ojeda se proslavio u toj misiji kad je zarobio na prevaru njihovog caciqua i donio bogat plijen.[1]
Po povratku u Španjolsku 1497. zaželio je da krene u Novi Svijet za svoj račun, sa vlastitom ekspedicijom, da tako razbije tako monopol porodice Kolumbo. Zahvaljujući vezama svog moćnog pokrovitelja, skupio je novac i dozvole od dvora i organizirao ekspediciju zajedno sa kartografom Juanom de la Cosom i pomorcem Amérigom Vespucciem.[1]
Njihova flota krenula je iz El Puerta de Santa María 18. marta 1498. istražiti nepoznate obale Novog svijeta. Na tom su putovanju oplovili obale Venecuele, sve do Gvajane, Trinidada, Tobaga, Curaçaa, Arube i Kolumbije. Usput su tragali za zlatom, gdje je Ojeda ponovno pokazao lukavost koristići (mučeći) Indijance da mu otkriju gdje kriju svoje blago.[1]
Radi uspjeha misije i donešenog blaga - 1501. dobio je čast da bude prvi guverner nove kolonije Parie. Tu priliku nije uspio iskoristiti zbog tužbi drugih konkvistadora da se kretao po teritorijima koje su dodjeljene njima, i najteže da nije donio svu petinu koja pripada kralju, već je dio zadržao za sebe. Za to je suđen 1503. ali se dvor pokazao vrlo popustljiv, zadovoljan donešenom petinom, pa je sljedeće godine oslobođen svih optužbi.[1]
Nakon tog je 1507. postavljen za guvernera Nove Andaluzije, kolonije između Zaljeva Urabá do rta Vela na Poluotoku Guajira, na sjeveru današnje Kolumbije. Ojeda se brzo spremio za novu ekspediciju, da zauzme svoju koloniju. Kad je doplovio shvatio je da život u toj novoj koloniji neće biti lak, jer je nastanjena vrlo ratobornim Karibima. Ojeda je zbog tog 1509. podigao utvrdu - San Sebastián (kod današnjeg Necoclía). Ni ona mu nije pomogla jer su u borbama sa Karibima deseci njegovih drugova pobijeni, a i on sam je ranjen u nogu otrovnom strijelom. Nakon brojnih nevolja i napustio je svoje drugove i sa Franciscom Pizarrom se uspio dokopati Santo Dominga.[1]
Njegova utvrda San Sebastián prva na južnoameričkom kontinentu, napuštena je 1510. i kasnije spaljena.[1]
On se više nije nikad vratio u svoju koloniju, već je ostao živjeti u samostanu u Santo Domingu, kao pokajnik i siromah u kom je i umro.
