Algininska kiselina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Algininska kiselina
Drugi nazivi E400
Identifikacija
CAS registarski broj 9005-32-7 DaY
ChemSpider[1] 21111824 DaY
UNII 8C3Z4148WZ DaY
EINECS broj 232-680-1
ATC code A02BX13
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula (C6H8O6)n
Molarna masa 10.000 - 600.000
Agregatno stanje bele žuti prah
Gustina 1,601 g/cm3
pKa 1,5-3,5

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references
Gigantski kelp (Macrocystis pyrifera) je najveća morska biljka.

Algininska kiselina (algin, alginat) je anjonski polisaharid koji je široko zastupljen u ćelijskim zidovima mrkih algi, gde putem vezivanja vode formira viskoznu gumu. U ekstrahovanom obliku ona brzo apsorbuje vodu. Ona ima sposobnost apsorbovanja količine vode koja je 200-300 puta veća od njene težine.[2] Njena boja varira od bele do žuto-smeđe. Prodaje se u obliku filamenata, granula i praha.

Struktura[uredi | uredi kod]

Algininska kiselina je linearni kopolimer sa homopolimernim blokovima (1-4)-povezanih β-D-manuronata (M) i njihovih C-5 epimera α-L-guluronatnih (G) ostataka, respektivno, kovalentno vezanih u različitim sekvencama ili blokovima.

Monomer se može javiti u homopolimernim blokovima konsekutivnih G-ostataka, konsekutivnih M-ostataka, ili alternirajućih M i G-ostataka.

Forme[uredi | uredi kod]

Komercijalne varijante alginata se ekstrahuju iz algi, kao što su gigantske morske trave Macrocystis pyrifera, Ascophyllum nodosum, i razni tipovi Laminaria. Algininat se takođe proizvodi pomoću bakterijskihl rodova Pseudomonas i Azotobacter, koji su imali značajnu ulogu u razjašnjavanju biosintetičkog puta. Bakterijski alginati su korisni u proizvodnji mikro- ili nanostruktura podesnih za medicinske primene.[3]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  2. Raymond C. Rowe, Paul J. Sheskey, Marian E. Quinn, ur. (2009). „Adipic Acid”. Handbook of Pharmaceutical Excipients (Rowe, Handbook of Pharmaceutical Excipients) (Sixth izd.). Pharmaceutical Pr. str. 11-12. ISBN 0-85369-792-2. 
  3. Remminghorst and Rehm (2009). „Microbial Production of Alginate: Biosynthesis and Applications”. Microbial Production of Biopolymers and Polymer Precursors. Caister Academic Press. ISBN 978-1-904455-36-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]