Alfa-amanitin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Alfa-Amanitin
Alpha-amanitin structure.png
Alpha-amanitin-from-xtal-1k83-3D-sticks-skeletal.png
Identifikacija
CAS registarski broj 23109-05-9 YesY
PubChem[1][2] 2100
ChemSpider[3] 16735655 YesY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C39H54N10O14S
Molarna masa 918.97 g mol−1



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Alfa-amanitin ili α-amanitin je ciklički ne ribosomski peptid od osam aminokiselina. Mogući je nejsmrtonosniji toksin od svih amatoksina iz čije skupine dolazi pronađen u nekoliko članova roda gljive Amanita među kojima je i Amanita phalloides (Zelena pupavka). Pronađena je i u gljivama Galerina autumnalis i Conocybea filaris.

Struktura[uredi - уреди | uredi izvor]

Struktura je atipična za većinu polipeptida zbog grananja aminokiselinskih lanaca. Dvije izmjenjene aminokiseline (triptofan i cistein) omogućavaju tvorbu unutrašnje petlje kao što se vidi na dijagramu. Vanjska petlja je formirana od normalnih peptidnih veza.

Toksičnost[uredi - уреди | uredi izvor]

LD50 vrijednost oralno iznosti otprilike 0.1 mg/kg.

Uporaba[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog mehanizma koji ga čini smrtonosnim toksinom, koristi se kao inhibitor RNA polimeraze II.

Alfa-amanitin može također biti korišten za utvrđivanje koja RNA polimeraza je prisutna. To se radi testiranje osjetiljivosti polimeraze u prisutnosti alfa-amanitina. RNA polimeraza I je neosjetljiva, RNA polimeraza II je visoko osjetljiva i RNA polimeraza III je malo do srednje osjetljiva.

Simptomi trovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon konzumacija, alfa-amanitin se odmah veže za RNA-polimerazu II uzrokujući citolizu (rastvaranje stanica) hepatocita (stanice jetre). Utjecaj se počinje primijećivati nakon 10 sati od konzumacije, a moguće je i nakon 24 sata; što trovanje alfa-amanitinom čini vrlo opasnim jer do tada je ispumpavanje želudca već uzaludno kao i neke druge metode. Prvi znaci su proljev i grčevi, ipak oni prolaze dajući lažan signal da je sve u redu. Obično 4. ili 5. dana toksin počinje ozbiljno oštećivati jetru i bubrege dovodeći ih do otkazivanja. Nakon tjedan dana nastupa smrt.

Otprilike 15% otrovanih osoba umrijet će za otprilike 10 dana. Oni koji se oporave su u riziku od trajnog oštećenja jetre i najčešće zahtijevaju transplantaciju jetre.

Osobine[uredi - уреди | uredi izvor]

Osobina Vrednost
Broj akceptora vodonika 14
Broj donora vodonika 13
Broj rotacionih veza 7
Particioni koeficijent[4] (ALogP) -5,6
Rastvorljivost[5] (logS, log(mol/L)) -4,5
Polarna površina[6] (PSA, Å2) 400,1

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052–7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217–241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining". J Cheminform 2 (1): 3. PMID 20331846. doi:10.1186/1758-2946-2-3.  edit
  4. Ghose, A.K., Viswanadhan V.N., and Wendoloski, J.J. (1998). "Prediction of Hydrophobic (Lipophilic) Properties of Small Organic Molecules Using Fragment Methods: An Analysis of AlogP and CLogP Methods". J. Phys. Chem. A 102: 3762–3772. doi:10.1021/jp980230o. 
  5. Tetko IV, Tanchuk VY, Kasheva TN, Villa AE. (2001). "Estimation of Aqueous Solubility of Chemical Compounds Using E-State Indices". Chem Inf. Comput. Sci. 41: 1488–1493. PMID 11749573. doi:10.1021/ci000392t. 
  6. Ertl P., Rohde B., Selzer P. (2000). "Fast calculation of molecular polar surface area as a sum of fragment based contributions and its application to the prediction of drug transport properties". J. Med. Chem. 43: 3714–3717. PMID 11020286. doi:10.1021/jm000942e. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]