Prijeđi na sadržaj

Aleksandar Knežević

Izvor: Wikipedija

Aleksandar Knežević, zvani Knele (Beograd, 27. travnja 1971.28. listopada 1992.), bio je znameniti beogradski zločinac iz naselja Braće Jerković na Voždovcu, pripadnik Voždovačkog klana i blizak prijatelj Đorđa Božovića Giške.[1]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Aleksandar Knežević je rođen 27. travnja 1971. godine u obitelji Vladanke i Dušana Kneževića kao prvo od dvoje djece. U osnovnoj školi je bio izvrstan učenik, u dvanaestoj godini jedva je preživio penicilinski šok, a pet godina kasnije, zbog mladenačkoga prkosa, bljesak fotoaparata pogodio ga je u oko te je zamalo oslijepio. Na Voždovcu je bio poznat kao sportista i gorljivi pristaša Crvene zvezde. Potkraj osamdesetih godina upoznao je Voždovčanina Đorđa Božovića zvanog "Giška", s kojim je postao blizak prijatelj. Knežević se najčešće družio s ljudima poput Radovana Lagundžina zvanog "Žabac", Romea Savića, zatim Mirka Tomića zvanog "Bosanac", a bio je veoma blizak s ubojicom Ljube Zemunca, Goranom Vukovićem zvanim "Majmun", vođom Voždovačke zločinačke skupine.[2]

Budući da se aktivno družio s Giškom i Dugim Lainovićem, Knežević se 1991. godine pridružio Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, ali nije otišao na bojište jer Đorđe Božović "Giška" nije dopuštao mlađima od dvadeset i osam godina odlazak na ratište u Borovo selo kraj Vukovara. Zajedno sa "Giškom" i Branislavom Matićem "Belim" bio je sudionik znamenitih prosvjeda održanih 9. ožujka 1991. u Beogradu. Nakon tih prosvjeda postao je službeni tjelesni čuvar Vuka Draškovića. Iste godine, budući da je Knežević želio imati udjela u poslovima vezanima uz auto-otpad, došao je u sukob s poznatim gradskim kockarom Zoranom Kovačevićem "Kočom". Sukob je kulminirao kada ga je, nakon kraće prepirke u prepunom klubu "Tifani", mladi Knežević upucao u noge. U svibnju 1992., ispred kavane "Freska" u Ulici Vuka Karadžića broj 12, nakon žestoke svađe i uvreda na nacionalnoj osnovi, Milan Janković, mladić iz Bijeloga Polja, ranio je Kneževića u predjelu prepona. Knežević je odmah prevezen u Klinički centar. Nakon toga bio je napadnut i u jednoj automehaničarskoj radionici te je samo pukom srećom izbjegao smrt. Sudjelovao je u mnogim pucnjavama po Beogradu, među ostalim u obračunu ispred restorana "Posljednja prilika" i diskoteke "Luv" na Voždovcu. Nedugo zatim, ispred kluba "Nana" na Senjaku, dvojica maskiranih ljudi naoružanih kalašnjikovkama istrčala su pred Kneževićevog Porschea i ispalila više hitaca. I ovaj je put imao sreću: sakrio se pod upravljač automobila te je prošao samo s ogrebotinom, dok je Porsche bio oštećen na više mjesta.[3] Nedugo nakon svih tih događaja, Knežević je jedne noći, u prepunom kasinu hotela "Jugoslavija", naočigled svih gostiju, s ruke jednoga posjetitelja skinuo skupocjeni sat "Rolex" i uzeo ključeve terenca "Nissan Patrol". Čovjek kojemu je Knežević otuđio sat i automobil zvao se Miodrag Cvetinović, inače zet Radeta Ćaldovića Ćente.[1]

Knežević je ubijen 28. listopada 1992. u hotelu "Hajat" u Beogradu. Ubijen je hicima iz pištolja dok je boravio u hotelskoj sobi. Do danas postoje različite teorije o tome tko je naručio i izvršio ubojstvo, no slučaj nikada nije službeno razjašnjen. Njegova je smrt simbolično označila početak surovijega razdoblja zločinačkih obračuna u Srbiji tijekom devedesetih godina.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Lopušina 2003
  2. „DRŽAVA JE UBILA KNELETA!”. www.pressonline.rs. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  3. autor, Vojislav Tufegdzic, knjiga Kriminal koji je izmenio Srbiju, ISBN 86-7963-011.

Literatura

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]