Aleksandar Jevtić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ovo je glavno značenje pojma Aleksandar Jevtić. Za druga značenja, v. Aleksandar Jevtić (razvrstavanje).

Aleksandar Jevtić, zvan "Aco", je vukovarski Srbin koji je pomogao spasiti živote zarobljenih Hrvata u logoru Stajićevo u studenom 1991. tijekom Domovinskog rata, riskirajući život pošto je i sam zarobljen nakon pada Vukovara.[1][2][3] Među ostalima spasio je i brata poginulog vukovarskog branitelja Blage Zadre, Stanka Zadru.[4]

Zoran Šangut tvrdi da je u obrani Hrvatske 1991. do 1995. sudjelovalo i oko 10.000 Srba.[3]

Biografija[uredi | uredi kod]

­Otac Ale­ksan­dra Jev­ti­ća bio je po­slo­vo­đa Bla­gi Za­dri prije rata. Nakon što je počeo rat, Jevtić nije htio ratovati ni na jednoj strani te je poput većina Vukovaraca bio u skloništu tijekom granatiranja grada. Zadro mu je obećao da ga nitko neće mobilizirati iz poštovanja prema njegovoj obitelji, a kada je poginuo, tu je ulo­gu pre­u­zeo Bla­gin po­koj­ni sin Ro­bert i brat Stanko.[1]

Nakon pada grada, JNA je zarobila tisuće vojnika i civila te ih prebacila u Srbiju, u logor Stajićevo. Nakon što je premlaćen, Jev­tić je sreo je­dnog ka­pe­tana JNA ko­ji je do­če­kao za­ro­blje­ni­ke u lo­go­ru. Ka­pe­tan ga je prepoznao te se izne­na­dio što me­đu Hr­va­ti­ma vi­di i Sr­bi­na, Jev­ti­ća, ko­jem je bio za­po­vje­dnik dok je slu­žio voj­ni rok u Jugoslaviji. Jev­tić mu je re­kao da me­đu za­ro­blje­ni­ci­ma ima mno­go Sr­ba ko­ji su se je­dno­sta­vno za­te­kli u Vu­ko­va­ru pod opsadom. Ka­pe­tan JNA na­kon to­ga an­ga­ži­rao ga je da od zarobljenika iz­dvo­ji­ Sr­be od osta­lih te ih stavi u drugi dio štale, gdje će biti sigurni. Međutim, usprkos opasnosti da ga stražari otkriju, Jevtić je uz srpske zarobljenike izdvojio i oko 150 Hrvata, izmislivši nekima lažna prezimena, te su svi prebačeni u drugi dio štale gdje ih nisu tukli. Među njima je bio i Predrag Matić i Zoran Šangut.[1]

Stanko Zadro, koji je bio na izmaku snaga nakon premlaćivanja, prisjeća se kako ga je Jevtić uspio zaštititi:

Ču­li su se sa­mo pu­cnji i ja­u­ci. U sta­ji smo mo­ra­li čučnuti, sta­vi­ti ru­ke na le­đa i gla­vu po­gnu­ti do­lje. U tre­nu sam ­pred sobom vi­dio voj­ni­čke či­zme i obu­ću ci­vi­la. “Ko­va­če­vi­ću, ­diž’ se!” I da­lje sam gle­dao do­lje. “Što če­kaš, Ko­va­če­vi­ću, ‘aj­de!” Po­di­gnem gla­vu i vi­dim je­dnog voj­ni­ka JNA i Acu Jev­ti­ća. Kad sam se po­di­gao, voj­nik me upitao: “Je­su li te bi­li?!” Je­su, re­koh. “Bo­ga mu, ubiše Sr­be! Tr­či u dru­gi dio šta­le”, za­po­vje­dio je.[1]

Jevtić je nakon par dana izašao iz logora, ali se znao vraćati do žice i zarobljenicima donositi kruh.[1] Naposlijetku, logoraši su razmijenom zarobljenika početkom 1992. vraćeni u Hrvatsku.

Nakon što je "Latinica" 2008. snimila prilog o njemu u emisiji "I oni su branili Hrvatsku", odlikovan je u ožujku 2009. Redom Danice na prijedlog Udruge pravnika Vukovar '91. Jevtić je novinarima je skromno rekao da mu odlikovanje puno znači, no da se tih vremena zapravo ne želi prisjećati: "U tom trenutku nisam razmišljao o ničemu pa ni o posljedicama svoga čina. Pomogao sam nekima, ali mnogi kojima se nije moglo pomoći su ostali s druge strane," naglasio je. Član Udruge pravnika Vukovar "91. Predrag Matić Fred pojasnio je kako je to što je Jevtić učinio prije 18 godina u noći s 20. na 21. studenoga bila velika gesta zbog koje se u tim trenucima gubila glava.[5][6]

Stanko Zadro je istaknuo da Jevtićev potez govori da dobrih ljudi ima i u zlim situacijama, te poručio kako je odlikovanje "dobro i za srpski i za hrvatski narod".[5]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ivica Radoš (2008-11-16). „Zadri je izmislio prezime da i ga spasio iz logora”. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-26. Pristupljeno 2010-11-23. 
  2. Tatjana Tagirov (2008-05-29). „Čovjek sa velikim Č”. VREME. Pristupljeno 2010-11-23. 
  3. 3,0 3,1 Matko Biljak (26. rujna 2009.). „NAŠA DOMOVINA I Jovan je branio Hrvatsku”. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 2010-11-23. 
  4. „Aleksandar Jevtić”. Vojska.net. Pristupljeno 2010-11-23. 
  5. 5,0 5,1 Ivana Knežević (19. ožujka 2009.). „Predsjednik Mesić dodijelio odlikovanja”. Vjesnik. Pristupljeno 2010-11-16. [mrtav link]
  6. Ankica Barbir-Mladinović (20. ožujka 2009). „Odlikovanje za ljudskost i hrabrost”. Danas.org. Pristupljeno 2010-11-23.