Mineralokortikoidni receptor

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Aldosteronski receptor)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
edit
Nuklearni receptor potfamilije 3, grupa C, član 2

PDB prikaz baziran na PDB 1gdc.
Dostupne strukture
1Y9R, 1YA3, 2A3I, 2AA2, 2AA5, 2AA6, 2AA7, 2AAX, 2AB2, 2ABI, 2OAX, 3VHU, 3VHV, 3WFF, 3WFG
Identifikatori
SimboliNR3C2; MCR; MLR; MR; NR3C2VIT
Vanjski IDOMIM600983 MGI99459 HomoloGene121495 IUPHAR: GeneCards: NR3C2 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez4306110784
EnsemblENSG00000151623ENSMUSG00000031618
UniProtP08235Q8VII8
RefSeq (mRNA)NM_000901NM_001083906
RefSeq (protein)NP_000892NP_001077375
Lokacija (UCSC)Chr 4:
149 - 149.37 Mb
Chr 8:
76.9 - 77.25 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Mineralokortikoidni receptor (MR, MLR, MCR, aldosteronski receptor, nuklearni receptor putfamilije 3, grupa C, član 2, NR3C2) protein je koji je kod čoveka kodiran NR3C2 genom lociranom na hromozomu 4q31.1-31.2.[1]

MR je receptor sa jednakim afinitetom za mineralokortikoide i glukokortikoide. On pripada familiji citosolnih receptora. Ligand se difuzijom unosi u ćelije, formira interakciju sa receptorom i to dovodi do prenosa signala što utiče na izražavanje specifičnog gena u jedru.

Funkcija[uredi | uredi kod]

MR je izražen u mnogim tkivima, kao što su bubrezi, creva, srce, centralni nervni sistem (hipokampus), smeđe adipozno tkivo i znojne žlezde. U epitelnim tkivima, njegova aktivacija dovodi do izražavanja proteina koji regulišu transport jona i vode (uglavnom epitelni natrijumski kanal ili ENaC, Na+/K+ pumpa, serumom i glukokortikoidom indukovana kinaza ili SGK1) te dolazi do reapsopcije natrijuma, i konsekventno povećanja ektracelularne zapremine, povećanja krvnog pritiska, i izlučivanja kalijuma radi održavanja normalne koncentracije soli u telu.

Ovaj receptor aktiviraju mineralokortikoidi, kao što je aldosteron, i deoksikortikosteron kao i glukokortikoidi, poput kortizola. U životinjama, mineralokortikoidni receptor je „zaštićen“ od glukokortikoida putem kolokalizacije enzima, kortikosteroid 11-beta-dehidrogenaza izozim 2 (aka 11-β-hidroksisteroidna dehidrogenaza 2; 11ß-HSD2), koja konvertuje kortizol do neaktivnog kortizona. On je takođe responsivan na pojedine progestine. Spironolakton i eplerenon su antagonisti mineralokortikoidnog receptora.

Aktivacija mineralokortikoidnog receptora, nakon vezivanja liganda aldosterona, dovodi do njegove translokacije u ćelijsko jedro, homodimerizacije i vezivanja za hormonske responsne elemente prisutne u promoterima pojedinih gena. Rezultat je kompleksno regrutovanje transkripcione mašinerije i transkripcije DNK sekvence aktiviranih gena u iRNK.[2]

Interakcije[uredi | uredi kod]

Mineralokortikoidni receptor formira interakcije sa:

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Fan YS, Eddy RL, Byers MG, Haley LL, Henry WM, Nowak NJ, Shows TB (1989). „The human mineralocorticoid receptor gene (MLR) is located on chromosome 4 at q31.2”. Cytogenet. Cell Genet. 52 (1-2): 83–4. DOI:10.1159/000132846. PMID 2558856. 
  2. Fuller PJ, Young MJ (2005). „Mechanisms of mineralocorticoid action”. Hypertension 46 (6): 1227–35. DOI:10.1161/01.HYP.0000193502.77417.17. PMID 16286565. 
  3. 3,0 3,1 Savory, J G; Préfontaine G G, Lamprecht C, Liao M, Walther R F, Lefebvre Y A, Haché R J (February 2001). „Glucocorticoid receptor homodimers and glucocorticoid-mineralocorticoid receptor heterodimers form in the cytoplasm through alternative dimerization interfaces”. Mol. Cell. Biol. (UNITED STATES) 21 (3): 781–93. DOI:10.1128/MCB.21.3.781-793.2001. ISSN 0270-7306. PMC 86670. PMID 11154266.  Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "pmid11154266" je zadan više puta s različitim sadržajem
  4. Zennaro MC, Souque A, Viengchareun S, Poisson E, Lombès M (September 2001). „A new human MR splice variant is a ligand-independent transactivator modulating corticosteroid action”. Mol. Endocrinol. 15 (9): 1586–98. DOI:10.1210/me.15.9.1586. PMID 11518808. 
  5. Thénot S, Henriquet C, Rochefort H, Cavaillès V (May 1997). „Differential interaction of nuclear receptors with the putative human transcriptional coactivator hTIF1”. J. Biol. Chem. 272 (18): 12062–8. DOI:10.1074/jbc.272.18.12062. PMID 9115274. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]