Numan I ibn Imru-l-Qays
Al-Nu'man I ibn Imru' al-Qays, nadimak al-A'war, "jednooki" i al-Sa'ih, "lutalac/asket", bio je kralj lahmidskih Arapa koji je vladao od oko 390. do 418[1])
Nu'man je bio sin Imru al-Qaysa II koga je naslijedio na prijestolju. Najpoznatiji je po izgradnji dviju velebnih palača kraj prijestolnice al-Hira - Khawarnaq i Sadir, koje su njegovi arapski suvremenici nazivali svjetskim čudiima. Khawarnaq je sagrađena kao odmaralište za njegovog sizerena, perzijskog šaha Jezdigerda I (vl. 399–420) i njegovog sina Bahrama V (vl. 420–438), koji je u al-Hiri proveo djetinjstvo.[2]
Prema kasnijoj arapskoj predaji, sa prijestolja se dobrovoljno povukao nakon 29 godina vladavine kako bi se posvetio asketskom životu, te je, također po predaji, posjetio kršćanskog pustinjaka Simeona Stolpnika.[1][3][4] Naslijedio ga je sin al-Mundhir I (vl. 418–452), koji je igrao važnu ulogu u rimsko-sasanidskom ratu 421-422 te usponu Bahrama V na prijestolje nakon Jezdegerdove smrti[1][5].
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Shahîd (1986), p. 633
- ↑ Bosworth 1999: str. 75
- ↑ for details on Nu'man's visit to Symeon, see Shahîd (1989), pp. 161–164
- ↑ Bosworth (1999), pp. 80–81
- ↑ Bosworth 1999: str. 87
Izvori[uredi | uredi kod]
- Bosworth, Clifford Edmund, ur. (1999). The History of Al-Ṭabarī, Volume V: The Sāsānids, the Byzantines, the Lakhmids, and Yemen. State University of New York Press. ISBN 978-0-791443552.
- Shahîd, Irfan (1986). „Lakhmids”. The Encyclopedia of Islam, New Edition, Volume V: Khe–Mahi. Leiden and New York: BRILL. p. 632–634. ISBN 90-04-07819-3.
- Shahîd, Irfan (1989). Byzantium and the Arabs in the fifth century. Dumbarton Oaks. ISBN 0-88402-152-1.
[[en:Al-Nu'man I ibn Imru' al-Qays]