Numan I ibn Imru-l-Qays

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Al-Nu'man I ibn Imru' al-Qays, nadimak al-A'war, "jednooki" i al-Sa'ih, "lutalac/asket", bio je kralj lahmidskih Arapa koji je vladao od oko 390. do 418[1])

Nu'man je bio sin Imru al-Qaysa II koga je naslijedio na prijestolju. Najpoznatiji je po izgradnji dviju velebnih palača kraj prijestolnice al-Hira - Khawarnaq i Sadir, koje su njegovi arapski suvremenici nazivali svjetskim čudiima. Khawarnaq je sagrađena kao odmaralište za njegovog sizerena, perzijskog šaha Jezdigerda I (vl. 399–420) i njegovog sina Bahrama V (vl. 420–438), koji je u al-Hiri proveo djetinjstvo.[2]

Prema kasnijoj arapskoj predaji, sa prijestolja se dobrovoljno povukao nakon 29 godina vladavine kako bi se posvetio asketskom životu, te je, također po predaji, posjetio kršćanskog pustinjaka Simeona Stolpnika.[1][3][4] Naslijedio ga je sin al-Mundhir I (vl. 418–452), koji je igrao važnu ulogu u rimsko-sasanidskom ratu 421-422 te usponu Bahrama V na prijestolje nakon Jezdegerdove smrti[1][5].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Shahîd (1986), p. 633
  2. Bosworth 1999, str. 75.
  3. for details on Nu'man's visit to Symeon, see Shahîd (1989), pp. 161–164
  4. Bosworth (1999), pp. 80–81
  5. Bosworth 1999, str. 87.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

[[en:Al-Nu'man I ibn Imru' al-Qays]