Akira (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Akira

Plakat filma
Režija Katsuhiro Otomo
Producent Ryohei Suzuki
Shunzo Kato
Scenario Katsuhiro Otomo
Izo Hashimoto
manga
Katsuhiro Otomo
Uloge Mitsuo Iwata
Nozomu Sasaki
Mami Koyama
Taro Ishida
Muzika Shoji Yamashiro
Fotografija Katsuji Misawa
Montaža Takeshi Seyama
Studio Tatsunoko Production
TMS Entertainment
Distribucija Toho
Datum(i) premijere
16. jul 1988 (1988-07-16)
Trajanje 125 min.
Zemlja  Japan
Jezik japanski
Budžet 11.000.000$
Akira na Internet Movie Database

Akira (アキラ? [akiɽa]) japanski je anime cyberpunk akcijski ZF film iz 1988. kojeg je režirao Katsuhiro Otomo, napisali Otomo i Izo Hashimoto, a glasove posudili Mitsuo Iwata, Nozomu Sasaki, Mami Koyama i Taro Ishida. Scenarij se temelji na mangi koju je napisao sam Otomo, te obuhvaća samo prvu polovicu priče. Film prikazuje distopijsku verziju Tokija 2019. godine, u kojem se odigrava glavna radnja: tinejdžer i vozač motociklista Tetsuo Shima otkriva da ima telekinetičke moći, pa vođa njegove klike, Shotaro Kaneda, pokušava spriječiti Tetsuoa od oslobađanja razornih moći nazvanih Akira.

Iako je većina likova adaptirano iz originalne, epske mange od 2182 stranica, priča je dramatično sažeta i skraćena za film, te je uglavnom izbacila drugi dio stripa. Akira je postao kultni film te se smatra prijelomnim ostvarenjem japanske animacije, te se uspio probiti i na međunarodno tržište, zbog čega mu neki pripisuju pokretanje zanimanja za anime na Zapadu.[1] U časopisu Animage, Akira je 1989. osvojio peto mjesto na listi 20 najboljih animea godine, sa 642 glasa (prvo mjesto je zauzeo Moj susjed Totoro).[2]

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

1988. godine Tokyo je uništen od eksplozije u 3. svjetskom ratu. 2019. godine Tokyo je obnovljen i nazvan Neo-Tokyo, ali je pun kriminala i uličnih bandi. Tinejdžer Tetsuo jedne noći naleti na jednog čudnog, zelenog dječaka koji posjeduje telekinetičke moći. Ubrzo obojica bivaju oteti od vojske i stavljeni u tajni laboratorij koji istražuje telekinetičke moći. Ubrzo i Tetsuo počinje dobivati te neobične moći te u bijesu uspije pobjeći iz laboratorija te uništavati cijeli grad. Istodobno, tinejdžer Kaneda i djevojka Kei traže svojeg prijatelja Tetsua i nemaju pojma da je ovaj poprimio nadljudske moći...

Glasovne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Lik Japanska verzija Engleska verzija (1988.) Druga engleska verzija (2001.)
Shōtarō Kaneda Mitsuo Iwata Jimmy Flinders Johnny Yong Bosch
Tetsuo Shima Nozomu Sasaki Stanley Gurd, Jr. Joshua Seth
Kei (Kay) Mami Koyama Deanna Morgan Wendee Lee
Pukovnik Tarō Ishida Tony Mozdy James Lyon
Doktor Ōnishi Mizuho Suzuki Lewis Lemay Simon Isaacson
Ryūsaku (Roy) Tesshō Genda Steve Kramer Robert Wicks
Kiyoko (No. 25) Sachie Itō Marilyn Lane Sandy Fox
Takashi (No. 26) Tatsuhiko Nakamura Barbara Larsen Cody MacKenzie
Masaru (No. 27) Kazuhiro Kandō Bob Bergen Cody MacKenzie
Kaori Yuriko Fuchizaki Barbara Larsen Georgette Rose
Yamagata (Yama) Masaaki Ōkura Tony Mozdy Dylan Tully
Kai Takeshi Kusao Bob Bergen Matt "Masamune" Miller
Nezu Hiroshi Ōtake Tony Mozdy Ray Michaels
Miyako Koichi Kitamura Steve Kramer William Frederick
Inspektor Michihiro Ikemizu Bob Bergen Steve Cannon
Eiichi Watanabe Tarō Arakawa Stanley Gurd, Jr. Henry Douglas Grey
Mitsuru Kuwata Yukimasa Kishino Bob Bergen Jonathan C. Osborne
Yūji Takeyama Masato Hirano Christy Mathewson unknown
Vojnik Kazumi Tanaka Steve Kramer Kurt Wimberger
Harukiya, barmen Yōsuke Akimoto Bob Bergen John Snyder

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Radnja je vrlo složena. Zapravo, tako složena da većina ljudi neće shvatiti što se zaboga dogodilo nakon prvog gledanja. Niti nakon drugog. Niti trećeg ili četvrtog. Ako tražite laganu, opuštajuću razbibrigu od previše razmišljanja, tražite negdje drugdje... S čisto tehničke strane, ovo je najbolji anime koji postoji. Dao bi mu pet zvjezdica da nije tako prokleto konfuzan.

—Raphael See, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[3]

Definitivni klasik japanske animacije, i cyberpunk klasik povrh toga, Akira donekle pati od preguste, metafizičke i sveukupno konfuzne radnje sažete od nekoliko debelih svezaka mange, ali za one koje intrigiraju apokaliptične vizije i socio-politički slojevi, ovo je vrsta filma koja je sve bolja što ju više gledate. U bilo kojem slučaju, Akira je jedno (ako ne krunsko) vizualno remek-djelo animea. Dizajni likova su trajno kvalitetni, pozadine su bogate detaljime, a animacija je praktički na razini Disneyja. Također je organski nasilan, te zadržava mračni "cyberpunk" ugođaj koji eventualno završava u sceni iz noćne more koja je simbol za poludjelu moć...Akira je takav klasik, tako vizualno zapanjujući, da bi ga svaki anime ljubitelj trebao pogledati barem jednom, a mnogi će ga pogledati više puta kako bi potpuno cijenili višeslojnu gustoću.

—Marc, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[4]

Ovdje ima donekle sličnosti sa istinom koja vuče paralele između događaja u animeu i Japanu tijekom prošlog stoljeća. Neke reference su očite (post-nuklearni svijet Neo Tokija koji podsjeća na Japan nakon Drugog svjetskog rata), dok druge trebaju malo više znanja (Tetsuina moć je ksenofobični pogled na utjecaj Zapada na Japan). Moj problem je taj što manga radi odličan posao u podastiranju priče, no ne i anime. Da, svjestan sam implikacija pokušaja stavljanja stotine stranica u filmski format, ali je rezanje i sjeckanje dosegle takve ekstremne razmjere da priča graniči sa nerazgovjetnim. Mangi bi puno bolje pristajao OVA format. Jednostavno nema dovoljno vremena da ovo sve funkcionira. Zbilja sam htio cijeniti i poistovjetiti se sa Akirom. No problem prilikom stvaranja mračnog animea je taj što može postati prerevnostan u stvaranju jednako mračnih ili čak mračnijih likova, zbog čega je teško poistovjetiti se sa njima emotivno. Ako se ne mogu emotivno vezati za likove, ne mogu ni za anime.

—Kain, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.png[5]

Ovaj supernasilni ep posuđuje slobodno (ali nemaštovito) od filmova kao što su Blade Runner, The Road Warrior, japanskih filmova katastrofe, telekinetičkih filmova Briana De Palme i ZF pisca Alfreda Bestera kako bi stvorio ekvivalent svih najdosadnijih mogućih kompjuterskih igrica. Pozadina se povremeno čini zanimljivija od događaja u prvom planu, koji su često nastanjeni zamjenjivim tinejdžerskim biciklistima...Nasilni frikovi iz osnovne škole će vjerojatno naći par uzbuđenja, ali čak će i oni imati problema snaći se sa krajem ovog ružnog filma i nakon osam pokušaja.

—Jonathan Rosenbaum, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.pngSimple GA.png[6]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Why is anime invisible on British TV?". Guardian. http://www.guardian.co.uk/culture/tvandradioblog/2009/jun/09/anime-japan-tv. pristupljeno 27. svibnja 2013. 
  2. "The 11th Anime Grand Prix". Animage. svibanj 1989. http://translate.google.com/translate?hl=en&sl=ja&tl=en&u=http%3A%2F%2Fanimage.jp%2Fold%2Fgp%2Fgp_1989.html. pristupljeno 8. siječnja 2013. 
  3. Raphael See. "Akira (recenzija)". THEM Anime. http://www.themanime.org/viewreview.php?id=24. pristupljeno 27. svibnja 2013. 
  4. Marc (9. listopada 2006). "Akira (recenzija)". animeworld.com. http://animeworld.com/reviews/akira.html. pristupljeno 27. svibnja 2013. 
  5. Kain (20. ožujka 2002). "Akira (recenzija)". Anime Academy. http://www.animeacademy.com/finalrevdisplay.php?id=16. pristupljeno 27. svibnja 2013. 
  6. Jonathan Rosenbaum (16. travnja 2007). "Akira (recenzija)". Chicago Reader. http://www.chicagoreader.com/chicago/akira/Film?oid=1060812. pristupljeno 27. svibnja 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]