Akademie der bildenden Künste
| Akademie der bildenden Künste | |
|---|---|
|
| |
| Datum osnivanja | 1688. [1] |
| Tip | javni |
| Sedište | Beč ( Austrija)
|
| Dekan | Johan Frederik Hartle |
| Studenata | 1268 |
| Mrežno mesto | www.akbild |
Akademie der bildenden Künste (prevedeno: Akadamija likovne umjetnosti) je cijenjena umjetnička akademija iz Beča u Austriji.
Historija[uredi | uredi kod]
Kao godina osnivanja Akadamije uzima se 1688. kad je slikar Peter Strudel osnovao privatnu školu za podučavanje u slikarstvu, izvan tada uobičajenih cehovskih okvira.[1] Od 1692. Strudelova škola je počela dobijati novčanu podršku od habsburgškog dvora i tako postala Carska akadamija, međutim ona je 1714. raspuštena nakon smrti njezina osnivača.[1]
Obnovljena je 1726. na čelu s Jacobom van Schuppenom, prvim carskim slikarem, ovaj put kao dvorska škola za slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu pod imenom K.k. Hofakademie der Maler, Bildhauer und Baukunst, od 1751. škola ima statut, vrlo sličan onima koji su u to vrijeme imali vjerski liceji (koledži). U to vrijeme je Jacob Matthias Schmutzer 1766. osnovao Akadamiju bakropisa (K.k. Kupferstecher-Academie), a 1767. Anton Domanek konkurentsku Graversku akademiju (Bossier, Verschneid und Graveur Akademie), pa su one 1772. integrirane u Ujedinjenu akadamiju likovnih umjetnosti, zajedno s postojećom akademijom. Njima se 1786. pridružila i Akademija za grafičke tehnike (Kommerzial Zeichnungs Akademie osnovana 1758.)
Između 1812. i 1850. Akadamija je imala status vrhovnog arbitra za pitanja umjetnosti habsburgške monarhije. Od 1872. ima rang visoke škole (Kunsthochschule), a ubrzo nakon toga, preselila su u današnju zgradu, koju je između 1872. i 1877. podigao arhitekt Theophil Hansen na Ringstrasse. Od 1998. Akadamija djeluje u okviru Univerziteta u Beču.[1]
Struktura i organizacija danas[uredi | uredi kod]
Bečka akadamija likovne umjetnosti danas ima 8 majstorskih klasa (odjela) na kojima se uči slikarstvo i grafika, 2 klase posvećene skulpturi i 1 za medaljere i minijaturiste. Dvije klase za arhitekturu (s tri povezana fakultetska odjela), jedan za scenografiju, jedan za restauraciju i konzervaciju i jedan dekoraciju. Na akademiji postoje i tri odjela za školovanje nastavnika, jedan odjel za nauku o bojama i kemiju i 4 odjela za studij kulture: historija umjetnosti, suvremena umjetnost, sakralna umjetnost, filozofija i estetika.[1]
Bečka akadamija ima veliku biblioteku, 1997. fond je imao oko 115 000 bibliotečnih jedinica. Uz to u sklopu Akadamije djeluje i galerija i Arhiv Otta Wagnera. Uz sve to Akadamija posjeduje i veliku zbirku bakropisa, koja je stalno izlažena u zasebnoj zgradi Akademiehof. Ona je pored Albertine najveća austrijska grafička zbirka.[1]
Uticaj Akademije na južnoslavenske zemlje[uredi | uredi kod]
Bečka akadamija izvršila je vrlo snažan uticaj na likovne umjetnosti po svim južnoslavenskim zemljama jer do 1907. kad je osnovana zagrebačka akademija[2] nije bilo slične ustanove jugoistočno od Beča. Tu su se školovali Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Menci Klement Crnčić, Robert Frangeš Mihanović (prvi profesori na zagrebačkoj akademiji) a i Uroš Predić, Paja Jovanović, i mnogi drugi slikari i kipari s kraja 19. vijeka.
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Akademie der bildenden Künste in Wien” (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 16. 3. 2013.
- ↑ „Povijest Akademije” (hrvatski). Akademija likovnih umjetnosti. Pristupljeno 16. 3. 2013.
