Aguirre, der Zorn Gottes
| Aguirre, der Zorn Gottes | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Werner Herzog |
| Producent | Werner Herzog Hans Prescher |
| Scenario | Werner Herzog |
| Uloge | Klaus Kinski Helena Rojo Ruy Guerra Del Negro |
| Muzika | Popol Vuh |
| Fotografija | Thomas Mauch |
| Montaža | Beate Mainka-Jellinghaus |
| Studio | Werner Herzog Filmproduktion Hessicher-Rundfunk |
| Distribucija | Werner Herzog Filmproduktion |
| Datum(i) premijere | 29. XII 1972. |
| Trajanje | 94 min. |
| Zemlja |  Zapadna Njemačka |
| Jezik | njemački |
| Budžet | $370,000 |
| Aguirre, der Zorn Gottes na Internet Movie Database | |
Aguirre, gnjev Božji (njemački. Aguirre, der Zorn Gottes) je zapadnjonjemački pustolovno povijesni dramski film iz 1972. koji je napisao i režirao Werner Herzog. To je njegov prvi film u kojem je surađivao sa ekscentričnim glumcem Klausom Kinskijem. Ostale uloge tumače Helena Rojo, Ruy Guerra i Del Negro. Radnja se odvija oko putovanja španjolskog vojnika Lopa Agirra koji predvodi skupinu konkvistadora koji putuju po rijekama Orinoco i Amazona u Južnoj Americi tijekom 16. stoljeća u potrazi za nepostojećim gradom od zlata, El Doradom. Koristeći minimalističku priču i dijaloge, film je stvorio viziju ludila i besmislenosti nekih ciljeva, stavljenu u divlju prašumu. Iako se labavo zasniva na stvarnoj povijesnoj ličnosti, sama priča je izmišljena, kako je priznao sam Herzog.
Herzog i glavni glumac Kinski su imali različite vizije o tome kako bi se film trebao odvijati, te su se žestoko sukobili tijekom produkcije. Neki novinski članci tako su preuveličali njihove tenzije da su čak širili lažne glasine kako je Herzog režirao Kinskija sa puškom u ruci. Kinskijevi izljevi bijesa terorizirali su i filmsku ekipu i domoroce. Ipak, kasnije su surađivali na još četiri filma - Woyzeck, Fitzcarraldo, Cobra Verde i Nosferatu.Film je sniman na lokacijama, te je opterećena raznim problemima. Filmska ekipa se morala penjati po planinama, hodati kroz gustu prašumu te plutati na splavama po bujicama rijeke. Usprkos ovome, Aguirre je prilikom premijere doživio pohvale kritičara te je postao kultni film. Prikazan je i po raznim art kinima u SAD-u te je i danas jedan od Herzogovih najpoznatijih ostvarenja. Roger Ebert ga je ne samo uključio u svoj popis "Velikih filmova",[1] već ga je 2002. i 2012. uključio u popis 10 najdražih filmova pri anketi za časopis Sight & Sound.[2] Časopis Time stavio ga je na popis 100 najboljih filmova svih vremena.[3] Neki smatraju da je film značajno utjecao na Apokalipsu danas Francisa Forde Coppole iz 1979.
Radnja[uredi | uredi kod]
Peru, 16. stoljeće. Deseci španjolskih konkvistadora uz značajan broj indijanskih robova putuje iz osvojenog Carstva Inka na istok kroz duboku prašumu, u potrazi za navodnim gradom od zlata, El Doradom. Zapovijeda im Gonzalo Pizarro koji pošalje ekspediciju od 40-ak ljudi niz rijeku na splavu, kako bi ispitao teren. Ekspediciju vode Pedro de Ursua a drugi po zapovjednom lancu je Don Lope de Aguirre. Tu je i Urusina ljubavnica Inez i Aguirreova kćer Flores. Kako splavovi bivaju uništeni jedan za drugim te se javljaju veliki gubici, Ursua odlučiu vratiti se natrag Pizarru, ali se Aguirre pobuni te obeća ljudima velika bogatstva u zlatu ako neumoljivo nastave naprijed. Ursua biva uhićen i svrgnut.
Aguirre nagovori vojnike da izaberu debelog i lijenog Don de Guzmana za novog vođu ekspedicije, te ga ujedno i proglasi carem nove zemlje. Aguirre tlači ostatke ekspedicije te se jedino Inez usudi pobuniti protiv njega. Ekspedicija se nastavlja na samo jednom splavu niz rijeku. Kada im se priblići ćamac sa domorocima, konkviskadori ih zarobe te ih prislino pokušaju prekrstiti na kršćanstvo, a kada to ne uspijeva, daju ih smaknuti. Fernando sebično jede ostatke hrane dok vojnici gladuju, te iz obijesti gurne konja sa splava u rijeku. Ubrzo je pronađen mrtav. Aguirre sebe proglasi vođom te da objesiti Ursua. Vojnici napadnu neku indijansko selo, te dio njih pogine od strijelica. Inez odlazi u prašumu i nestane. Na splavu, ostaci skupine gladuju i boluju od vrućice. Iz prašume i preostale ljude, pa i Flores, ubijaju strijelice. Aguirre ostaje sam na splavu, te i dalje ide tvrdoglavo naprijed kako bi našao nepostojeći grad od zlata. U jednom trenutku, na splav dođe velik broj malih majmuna. Poludjeli Aguirre im govori: "Ja, gnjev Božji, ću oženiti vlastitu kćer i stvoriti najčišću dinastiju koju je vidio svijet. Zajedno ćemo vladati cijelim kontinentom. Izdržati ćemo. Ja sam gnjev Božji! Tko je još sa mnom?"
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
|
|
Kritike[uredi | uredi kod]
Naglašavam ovu glazbu jer je zvuk u Herzogovom filmu organski dio njegovog učinka. Njegove priče započinju izravno, ali njihovi rezultati su nepredvidljivi, i ne može se reći gdje će nas voditi: ne završavaju "krajem" već stvaranjem ugođaja u nama - duhovnog ili vizionarskog osjećaja. Vjerujem da on želi da se gledatelji osjećaju poput odvojenih promatrača, koji stoje izvan vremena, i koji su tužni zbog veličine svemira koji mrvi i smanjuje snove i zablude čovjeka... Završne slike filma, neke od najpamtljivijih koje sam ikada vidio, prikazuju samog Aguirrea na splavu, okruženog leševima i stotinama malenih majmuna, koji još uvijek planira svoje carstvo... Ono što Herzog vidi u priči, čini mi se, je ono što pronalazi u većini svojih filmova: ljude koje progoni vizija o velikom ostvarenju, te počine grijeh ponosa time što se usude dohvatiti ga, samo da bi ih smrvio nesmiljen svemir.
Ovo nije toliko pričanje priče koliko je vizualno uznemirujuć san groznice... Jedna zanimljiva stvar o Kinskovom nastupu je da se čini kao da on uvijek gleda kameru sa strane. Stalno okreće glavu i pomiče tijelo, kao da se želi postaviti u vrlo nakrivljenom uglu za kameru. Još jedan pogled koje dodaje halucinogenoj kvaliteti filma je brisanja jezika i nacionalnosti. Ovdje imamo uglavnom njemačke glumce koji glume Španjolce, pa je njihov jezik njemački
– Christopher Lloyd[4]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Roger Ebert (4.4. 1999). „Great Movies: Aguirre, the Wrath of God”. rogerebert.com.
- ↑ Roger Ebert (26.4. 2012). „The Greatest Films of All Times”.
- ↑ „Lista najboljih filmova po magazinu TIME”. Arhivirano iz originala na datum 2006-07-16. Pristupljeno 2014-11-07.
- ↑ Christopher Lloyd (28.6. 2010). „Aguirre, the Wrath of God”. thefilmyap.com.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- Aguirre, the Wrath of God na AllMovie-u (en)
- Aguirre, der Zorn Gottes na sajtu IMDb
- Aguirre, der Zorn Gottes na Rotten Tomatoes-u (en)