Prijeđi na sadržaj

Agnieszka Holland

Izvor: Wikipedija
Agnieszka Holland
Biografske informacije
Rođenje28. studenoga 1948. (1948-11-28) (dob: 77)
Narodna Republika Poljska Varšava, Poljska
SupružnikLaco Adamík (razvod)
RoditeljiHenryk Holland
Irena Rybczyńska
DjecaKasia Adamik
RodbinaMagdalena Łazarkiewicz (sestra)
Profesionalne informacije
ObrazovanjeFilmska i televizijska škola Akademije izvedbenih umjetnosti u Pragu
Zanimanjeredateljica, scenaristica
Opus
Djelatni period1970. – danas
Znamenita djela
Potpis

Agnieszka Holland (poljski:  [aɡˈɲɛʂka ˈxɔlant] ; Varšava, 28. studenog 1948.), poljska filmska i televizijska redateljica i scenaristica, jedna od najvažnijih poljskih filmašica svih vremena.[1] Karijeru je započela kao pomoćnica redateljima Krzysztofu Zanussiju i Andrzeju Wajdi, a 1981. godine emigrirala je u Francusku netom prije proglašenja izvanrednog stanja.

Holland je najpoznatija po svojim filmovima Bittere Ernte (1985.), Hitlerjunge Salomon (1990.), za koji je dobila Zlatni globus te nominaciju za Oscar za najbolji adaptirani scenarij,[2] The Secret Garden (1993.) i ratnu dramu W ciemności (2011.); Bittere Erbe i W ciemności dobili su nominacije za Oscar za najbolji strani film.[3][4] Godine 2017. dobila je Nagradu Alfred Bauer na Berlinaleu za film Pokot. Također je i četverostruka dobitnica glavne nagrade na Poljskom filmskom festivalu u Gdyniji. Godine 2020. izabrana je za predsjednicu Europske filmske akademije.[5][6] Njezina drama Zielona granica (2023.) dobila je posebnu nagradu žirija na Venecijanskom filmskom festivalu.[7]

U svojim filmovima, Holland se često fokusira na individualna iskustva osoba koje se nađu na marginama velikih političkih zbivanja. Među čestim temama u njenin filmovima su Holokaust te komunistički zločini.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rani život i studij

[uredi | uredi kod]

Agnieszka Holland rođena je 1948. godine u Varšavi[8] kao kći novinara Irene (née Rybczyńska) i Henryka Hollanda; njezin otac je još od 1935. godine bio prominentni komunistički aktivist i satnik u sovjetskoj vojsci.[9][10] Otac joj je bio židov, a majka katolkinja, međutim Holland nije odgojena ni u jednoj vjeri.[11][12] Njezin otac izgubio je roditelje u getu, dok je njezina majka sudjelovala u Varšavskom ustanku 1944. godine kao članica pokreta otpora. Uz to, pomogla je i nekolicini Židova tijekom rata, bog čega joj je izraelski centar Jad Vašem uručio medalju Pravednika među narodima.[12] S druge strane, otac joj je bio žestoki zagovornik komunizma, a njegovi napadački tekstovi protiv nekoliko profesora doveli su do njihovih smjena tijekom komunizma. Roditelji su joj se razveli kada je imala 11 godina, a majka joj se ubrzo preudala za novinara Stanisława Brodskog.

Holland je imala vrlo utjecajan, ali ne pretjerano blizak odnos s ocem, kako je sama rekla. Kako je rekla, "bio je jako zanimljiv, jako inteligentan i u posljednjim godinama svog života otvorio mi je mnoga vrata u svijetu umjetnosti i filma. Ali djeca ga nisu pretjerano zanimala i primjećivao me samo kada me je htio pokazati drugima".[13] Prisjetila se kako bi ju otac pokazivao svojim prijateljima tijekom kasnonoćnih druženja, a onda bi ju ujutro ignorirao kada mu više ne bi bila izvor zabave.[13] Kada je imala 13 godina, otac joj je počinio suicid dok je bio u kućnom pritvoru u Varšavi.[14]

Kao dijete, Holland je bila često bolesna te je provodila puno vremena pišući, crtajući i organizirajući kratke predstave sa svojim prijateljima.[15] Pohađala je Gimnaziju Stefana Batoryja u Varšavi, nakon čega je upisala Filmsku i televizijsku školu Akademije izvedbenih umjetnosti u Pragu. Za prašku se akademiju odlučila jer je čehoslovačke filmove iz 1960-ih smatrala zanimljivima: "Gledala sam filmove Miloša Formana, Ivana Passera i Věre Chytilove. Bili su mi fantastično zanimljivo, za razliku od onoga što se snimalo u Poljskoj u to doba".[16] Tijekom studija upoznala je i svog budućeg supruga, redatelja Laca Adamíka.

Holland je bila u Pragu kada je izbilo Praško proljeće 1968. godine te je uhapšena zbog svoje podrške disidentima i liberalizaciji političkog sustava, što je imalo dubok utjecaj na njezinu kasniju umjetničku produkciju.[17] Tijekom boravka u zatvoru, boravila je u ćeliji koja je bila između dvaju zatvorenika koji su se zaljubili, tako da je imala ulogu prijenosa erotskih poruka između njih; kako je rekla, "bilo je to poput telefonskog seksa, a ja sam bila žica".[13] Tijekom boravka u zatvoru shvatila je da želi biti umjetnica, a ne agitatorica. Diplomirala je 1971. godine[18] te se vratila u Poljsku, gdje je napisala svoj prvi scenarij. Iako su ga vlasti cenzurirale i nikada nije snimljen, privukao je pažnju Andrzeja Wajde, koji je postao njezin mentor. Dana 28. prosinca 1972. godine rodila joj se kći Kasia, koja će također postati redateljica.[19]

Filmska karijera

[uredi | uredi kod]

Rana karijera u Poljskoj i Zapadnoj Europi

[uredi | uredi kod]
Poljski redatelj Andrzej Wajda bio je mentor mladoj Agnieszki Holland na početku njezine karijere te je izvršio značajan utjecaj na njezin filmski rad.

Holland je svoju karijeru započela kao pomoćnica redatelja Krzysztofa Zanussja i Andrzeja Wajde.[20][21] Surađivala je na Zanussijevom filmu Iluminacja (1973.) te na Wajdinim filmovima Człowiek z marmuru (1977.)[15] i Danton (1983.). Imala je veliku ulogu u realizaciji prethodnog filma, ali njezino ime nije stavljeno na špicu zbog tadašnje cenzure,[18] dok je na potonjem potpisana kao koscenaristica. Zbog tadašnjih cenzorskih pravila, Holland nije smjela objavljivati pod vlastitim imenom; Wajda joj je ponudio da ju posvoji, no ona je odbila, uvjerena da će u jednom trenutku moći objavljivati filmove pod vlastitim imenom. Njezin prvi samostalni dugometražni film bio je Aktorzy Prowincjonalni (1978.), kronika napetih odnosa u kazališnoj družini u malenom mjestu koja je figurirala kao alegorija tadašnje političke situacije u Poljskoj, a koji je nagrađen Nagradom međunarodnih kritičara na Filmskom festivalu u Cannesu 1980. godine.

U Poljskoj je snimila još dva dugometražna igrana filma, Gorączku (1980., prikazan na 31. Berlinaleu)[22] i Kobietu samotnu (1981., prikazan tek 1987.), prije nego je emigrirala u Francusku netom prije uvođenja izvanrednog stanja u Poljskoj u prosincu 1981. godine. Rečeno joj je da se ne može vratiti u Poljsku, tako da punih osam mjeseci nije vidjela niti je kontaktirala s vlastitom kćerkom, u kojem periodu nije snimila ništa osim jednog TV filma u Francuskoj.[18] Međutim, pisala je scenarije za svoje poljske kolege, među kojima se ističu Wajdini filmovi Danton (1983.), Eine Liebe in Deutschland (1983.), Les Possédés (1988.) i Korczak (1990.). Od 1985. počela je raditi vlastite projekte u suradnji sa zapadnoeuropskim produkcijama, a među koje spadaju Bittere Ernte (1985.), To Kill a Priest (1988.), Hitlerjunge Salomon (1990.) i Olivier, Olivier (1992.).[18]

U ovom se periodu Holland počela značajnije baviti temom Holokausta, jednom od najvažnijih tema u njezinoj filmografiji. Zapadnonjemački film Bittere Ernte (1985.) donosi priču o Židovki koja je morala bježati od nacizma tijekom Drugog svjetskog rata; film je nominiran za Oscar za najbolji strani film.[23] U njezinom najpoznatijem i najhvaljenijem filmu, Hitlerjunge Salomon (1990.), Holland je prikazala priču o Solomonu Perelu, židovskom tinejdžeru koji je pobjegao iz Njemačke u Poljsku nakon Kristalne noći 1938. godine, samo da bi poslije bio uhvaćen od strane nacista, koje je uspio uvjeriti da je Nijemac te je završio u Hitlerovoj mladeži. Prijem u Njemačkoj bio je dosta mlak, a Njemačka je dobila predložiti ga kao kandidata za Oscara za najbolji strani film 1991. godine; ipak, film je privukao pažnju ljudi iz američke filmske industrije te je na koncu dobio Zlatni globus za najbolji strani film i nominaciju za Oscara za najbolji adaptirani scenarij.[15]

Proboj u Hollywood i kasnija karijera

[uredi | uredi kod]

Prije uspjeha njezina filma Hitlerjunge Salomon (1991.), Holland je bila gotovo nepoznata u Sjedinjenim Državama i Hollywoodu. Međutim, njezina šansa za proboj na američko tržište došla je nakon vožnje u zabavnom parku s producentom Arturom Braunerom, koji će ubrzo producirati njezin prvi holivudski film. Nakon što je nominirana za Oscara za film Bittere Ernte, Holland je dobila priliku posjetiti Disneyland na račun Akademije. Zbog poteškoća koje je imala sa snimanjem tog filma, Holland je razmišljala da se potpuno ostavi filma, ali Brauner ju je uvjerio da je Hitlerjunge Salomon idealan projekt za nju. Tijekom posjeta, Holland je "protivno zdravom razumu pristala na vožnju vlakom smrti sa svojim producentom. Nakon vožnje, Holland se tresla od straha, na što je Brauner izvukao ugovor i rekao: 'Potpiši!'".[17] Uspjeh ovog filma omogućio joj je proboj u Hollywood te joj dao priliku da režira adaptaciju dječjeg klasika The Secret Garden. Bio je to njezin prvi film za neki veliki studio snimljen za, primarno, američku publiku te velika stilska promjena za redateljicu koja je dotad uglavnom bila poznata po mračnim i pesimističnim temama.[24]

Tijekom 1993. godine surađivala je na scenariju za film Trois couleurs: Bleu svog prijatelja i kolege Krzysztofa Kieślowskog, iako nije potpisana. Poput Kieślowskog, Holland je također često obrađivala temu vjere u svojim filmovima. Česta tema joj je i politika, odnosno položaj pojedinca u odnosu na snagu državne vlasti.[15][18] Od sredine 1990-ih, većinski je snimala za Hollywood, a među radove iz tog doba spadaju Total Eclipse (1995.), Washington Square (1997.), Shot in the Heart (2001., početak njezine vrlo uspješne suradnje s HBO-om), Julie Walking Home (2001.) i Copying Beethoven (2006.).

Agnieszka Holland zajedno s ekipom nagrađenog filma Pokot (2017.). Koscenaristica Olga Tokarczuk nalazi se u prvom redu, krajnje lijevo.

Godine 2003. bila je članica žirija na 25. Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi,[25] a sljedeće je godine režirala epizodu "Moral Midgetry" hvaljene serije The Wire,[26][27][28] koju je napisao romanopisac Richard Price. Autor David Simon kasnije je rekao da je Holland bila "predivna iza kamere" te da je jako dobro koreografirala sukob između Avona Barksdalea i Stringera Bella u toj epizodi.[29] Kasnije će režirati još dvije epizode serije.[30][31][32]

Godine 2007. surađivala je na poljskoj političkoj drami Ekipa zajedno sa sestrom Magdalenom Łazarkiewicz i kćerkom Kasijom; bio je to njezin prvi isključivo poljski projekt (da se nije radilo o koprodukciji) još od 1981. godine. Sljedeće godine postala je predsjednica Poljske filmske akademije. Njezin film W ciemności (2011.), u kojem se ponovo vratila temi Holokausta, bio je nominiran kao poljski kandidat za Oscara za najbolji strani film.[33][4] Godine 2013. za HBO je snimila trodijelnu miniseriju Hořící keř o Janu Palachu,[34] za što je dobila nagradu Češki lav za najbolju režiju.[35] Krajem iste godine potvrđena je kao redatljica nove adaptacije popularnog romana Rosemary's Baby Ire Levina; glavnu ulogu tumačila je Zoe Saldaña.[36]

Novi uspjeh imala je s filmom Pokot (2017.), koji je napisala zajedno s budućom nobelovkom Olgom Tokarczuk, koja je napisala izvorni roman. Film je dobio Nagradu Alfred Bauer na Berlinaleu, koja se dodjeljuje filmovima za koje se smatra da su otvorili nove perspektive u svijetu filma.[37] Dvije godine kasnije dobila je Zlatnog lava na Festivalu u Gdyniji za film Mr. Jones (2019.), koji tematizira Holodomor.[38] Njezin sljedeći film, Šarlatán (2020.), bio je češki kandidat za Oscara za najbolji strani film te je ušao u uži izbor, ali nije bio nominiran.[39]

Njezin film Zielona granica (2023.), koji tematizira krizu na granici Bjelorusije i Europske unije, dobio je Posebnu nagrada žirija na Festivalu u Veneciji,[40] ali je izazvao brojne kontroverze, posebice u Poljskoj, gdje su ju vladajući političari optužili da poljske granične službenike prikazuje u lošem svjetlu.[41][42][43] Iste godine dobila je nagradu za životno djelo udruženja LAFCA[44] te počasni doktorat Filmske akademije u Łódźu.[45] Bila je članica žirija na 81. Venecijanskom filmskom festivalu 2024. godine;[46] iste godine dobila je Medalju za zasluge na polju kulture od češkog predsjednika Petra Pavela.[47] Godine 2025. snimila je biografski film o Franzu Kafki.[48][49]

Filmografija

[uredi | uredi kod]
Godina Film Srpskohrvatski naslov Uloga Država Napomene
R S P
1970. Hrích Boha Božji grijeh  Čehoslovačka Kratkometražni film
1975. Dziewczyna i „Akwarius” Djevojka i "Vodenjak" Narodna Republika Poljska Poljska Segment omnibus filma Obrazki z życia
Wieczór u Abdona Večer kod Abdona Narodna Republika Poljska Poljska Kratkometražni TV film
1977. Niedzielne dzieci Nedjeljna djeca Narodna Republika Poljska Poljska TV film
Zdjęcia próbne Probe Narodna Republika Poljska Poljska Koautori i korežiseri Jerzy Domaradzki i Pawel Kedzierski
Coś za coś Nešto za nešto Narodna Republika Poljska Poljska TV film
1979. Aktorzy prowincjonalni Provincijski glumci Narodna Republika Poljska Poljska
1981. Gorączka Groznica (Povijest jedne bombe) Narodna Republika Poljska Poljska
1982. Les cartes postales de Paris Razglednice iz Pariza  Francuska TV film
1985. Kultura  Francuska Dokumentarni film
Bittere Ernte Gorka žetva  Zapadna Njemačka Nominacija za Oscar za najbolji strani film
1987. Kobieta samotna Usamljena žena Narodna Republika Poljska Poljska TV film, snimljen 1981., zabranjen u Poljskoj do 1987.
1988. To Kill a Priest Ubojstvo nedužnih  Francuska Debitantski film na engleskom jeziku
1990. Hitlerjunge Salomon Europa Europa  Francuska
 Njemačka
 Poljska 		Nominacija za Oscar za najbolji adaptirani scenarij
Zlatni globus za najbolji strani film
1992. Olivier, Olivier  Francuska
1993. The Secret Garden Tajni vrt  Poljska
 Sjedinjene Države
 Ujedinjeno Kraljevstvo
1994. Fallen Angels Savršeni zločini  Sjedinjene Države epizoda "Red Wind" (epizoda 2.08), nije emitirana
1995. Total Eclipse Potpuna pomrčina  Belgija
 Francuska
 Italija
 Sjedinjene Države
 Ujedinjeno Kraljevstvo
1997. Washington Square  Sjedinjene Države
1999. The Third Miracle Treće čudo  Sjedinjene Države
2001. Golden Dreams Zlatni snovi  Sjedinjene Države Kratkometražni dokumentarni film
Shot in the Heart Pucanj u srce  Sjedinjene Države TV film
2002. Julie Walking Home Iscjelitelj  Kanada
 Njemačka
 Poljska
2004. Cold Case Zaboravljeni slučaj  Sjedinjene Države epizode "Hubris" (1.11) i "The Plan" (1.22)
The Wire Žica  Sjedinjene Države epizoda "Moral Midgetry" (3.08)
2006. A Girl Like Me: The Gwen Araujo Story Priča o Gwen Araujo  Sjedinjene Države TV film
The Wire Žica  Sjedinjene Države epizoda "Corner Boys" (4.08)
Copying Beethoven Beethoven  Sjedinjene Države
2007. Ekipa  Poljska Koautorica, režirala šest epizoda
Cold Case Zaboravljeni slučaj  Sjedinjene Države epizoda "Justice" (5.10)
2008. The Wire Žica  Sjedinjene Države epizoda "React Quotes" (5.05)
2009. Cold Case Zaboravljeni slučaj  Sjedinjene Države epizoda "Lotto Fever" (5.10)
Jánošík – Pravdivá história Jánošík: Istinita priča  Češka
 Mađarska
 Poljska
 Slovačka 		Koredateljica Kasia Adamik
2010. Treme  Sjedinjene Države epizode "Do You Know What It Means" (1.01) i "I'll Fly Away" (1.10)
2011. The Killing Ubojstvo  Sjedinjene Države epizode "What You Have Left" (1.06) i "Undertow" (1.09)
Treme  Sjedinjene Države epizoda "That's What Lovers Do" (2.10)
W ciemności U tami  Kanada
 Njemačka
 Poljska 		Nominacija za Oscar za najbolji strani film
2012. The Killing Ubojstvo  Sjedinjene Države epizoda "Reflections" (2.01)
2013. Hořící keř Gorući grm  Češka Miniserija, tri epizode
Bez tajemnic Bez tajni  Poljska epizode 3.05, 3.10, 3.30 i 3.35 ("Tomasz, piątek | 15:00")
Treme  Sjedinjene Države epizoda "...To Miss New Orleans" (4.05)
2014. Rosemary's Baby Rosemaryjina beba  Sjedinjene Države Miniserija, dvije epizode
2015. House of Cards Kuća od karata  Sjedinjene Države epizode "Chapter 36" (3.10) i "Chapter 37" (3.11)
2017. The Affair Afera  Sjedinjene Države epizoda "306" (3.06)
Pokot Tragovi  Češka
 Njemačka
 Poljska 		koscenaristica Olga Tokarczuk
Nagrada Alfred Bauer (Berlinale)
House of Cards Kuća od karata  Sjedinjene Države epizode "Chapter 62" (5.10) i "Chapter 63" (5.11)
2018. The First Prvi  Sjedinjene Države
 Ujedinjeno Kraljevstvo 		epizode "Separation" (1.01) i "What's Needed" (1.02)
1983  Poljska epizode "Uwikłanie" (1.01) i "Rollback" (1.02), koredateljica Kasia Adamik
2019. Mr. Jones Gospodin Jones  Poljska
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Ukrajina
2020. Šarlatán Šarlatan  Češka
 Irska
 Poljska
 Slovačka
2023. Zielona granica Zelena granica  Belgija
 Češka
 Francuska
 Poljska 		Posebna nagrada žirija (Venecijanski filmski festival)
2025. Franz  Češka
 Francuska
 Njemačka
 Poljska
 Turska

Ostali projekti

[uredi | uredi kod]

Agnieszka Holland prevela je roman Nepodnošljiva lakoća postojanja Milana Kundere s češkog na poljski jezik. Dobrovoljno je pristala na to nakon što se 1982. godine upoznala s Kunderom i pročitala rukopis; oboje su u to doba živjeli u Parizu. Holland je željela približiti roman poljskim čitateljima ne samo zato što ga je mogla usporediti s vlastitim iskustvom invazije Varšavskog pakta na Čehoslovačku već i s iskustvom štrajkova iz 1980. godine. Prijevod je izvorno tiskala londonska izdavačka kuća Aneks, a od tada je doživio niz reizdanja.[50][51][52]

Godine 2023. imala je gostujuću ulogu u Netflixovoj seriji Absolutni debiutanci.[53]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ „Agnieszka Holland”. IMDb. Pristupljeno 1 February 2021. 
  2. ↑ Academy of Motion Picture Arts & Sciences. „Browser Unsupported – Academy Awards Search”. 
  3. ↑ „The 58th Academy Awards | 1986”. 4 October 2014. 
  4. ↑ 4,0 4,1 „Oscars 2012: Nominees in full”. BBC News. 27 February 2012. Pristupljeno 24 November 2015. 
  5. ↑ „Agnieszka Holland Elected New EFA President”. Pristupljeno 14 December 2020. 
  6. ↑ „Polish director named president of European Film Academy”. thefirstnews.com. Pristupljeno 1 February 2021. [mrtav link]
  7. ↑ Mouriquand, David (9 September 2023). „Venice Film Festival 2023: Yorgos Lanthimos' 'Poor Things' wins 80th edition's Golden Lion”. Euronews. Pristupljeno 10 September 2023. 
  8. ↑ „Agnieszka Holland”. Culture.pl. Pristupljeno 1 February 2021. 
  9. ↑ Agnieszka Holland profile, FilmReference.com; accessed 24 November 2015.
  10. ↑ „Author Bio: Agnieszka Holland”. heinemann.com. Pristupljeno 1 February 2021. 
  11. ↑ Bloom, Nate (15 February 2012). „Jewish Stars: Oscar time”. Cleveland Jewish News. 
  12. ↑ 12,0 12,1 NPR: "Poland's Holland, Exploring Holocaust History Again" by Pat Dowell, 13 February 2012
  13. ↑ 13,0 13,1 13,2 Kempley, Rita (12 October 1997). „Agnieszka Holland: a war on stupidity” (en-US). The Washington Post. ISSN 0190-8286. Pristupljeno 14 April 2018. 
  14. ↑ Czupryn, Anita (14 July 2017). „Tajemnica zabójstwa Henryka Hollanda” [Henry Holland's murder mystery] (pl). Pristupljeno 1 October 2021. 
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 Tibbets, John; Holland, Agnieszka. "The Interview with Agnieszka Holland: The Politics of Ambiguity", Quarterly Review of Film and Video. 25:2, pp. 132–143.
  16. ↑ Na czeskiej fali, Agnieszka Holland – wywiad Arhivirano 5 March 2016 na Wayback Machine-u retrieved 9 March 2013
  17. ↑ 17,0 17,1 Tong, Allan (3 April 2014). „"The only place to execute some kind of power was the film set": Agnieszka Holland on her career” (en-US). Filmmaker Magazine. Pristupljeno 18 April 2018. 
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 18,4 Tibbetts, John C. (2008). „An Interview with Agnieszka Holland: The Politics of Ambiguity”. Quarterly Review of Film and Video 25 (2): 132–143. DOI:10.1080/10509200601074751. 
  19. ↑ „Kasia Adamik”. Film Polski. Pristupljeno 16 February 2014. 
  20. ↑ „Agnieszka Holland – Rotten Tomatoes”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 1 February 2021. 
  21. ↑ CanalEuropa. „Agnieszka Holland” (en-US). CanalEuropa. Pristupljeno 1 February 2021. 
  22. ↑ „Berlinale 1981: Prize Winners”. berlinale.de. Pristupljeno 29 August 2010. 
  23. ↑ „The 58th Academy Awards (1986) Nominees and Winners”. oscars.org. Pristupljeno 10 November 2013. 
  24. ↑ Cohen, Roger (8 August 1993). „Holland Without a Country”. The New York Times. Pristupljeno 18 April 2018. 
  25. ↑ „25th Moscow International Film Festival (2003)”. MIFF. Arhivirano iz originala na datum 3 April 2013. Pristupljeno 1 April 2013. 
  26. ↑ Agnieszka Holland, David Simon (story), Richard Price (story and teleplay) (14 November 2004). "Moral Midgetry". The Wire. Sezona 3. Epizoda 08. HBO.
  27. ↑ „Episode guide – episode 33 Moral Midgetry”. HBO. 2004. Arhivirano iz originala na datum 25 September 2019. Pristupljeno 9 August 2006. 
  28. ↑ „The Wire season 3 crew”. HBO. 2007. Arhivirano iz originala na datum 12 October 2007. Pristupljeno 14 October 2007. 
  29. ↑ Jim King (2003). „3rd Exclusive David Simon Q&A”. The Wire at AOL. str. 5. Arhivirano iz originala na datum 24 July 2008. Pristupljeno 5 November 2007. 
  30. ↑ Agnieszka Holland, Ed Burns (story), Richard Price (story and teleplay) (5 November 2004). "Corner Boys". The Wire. Sezona 4. Epizoda 08. HBO | station.
  31. ↑ „Episode guide – episode 45 Corner Boys”. HBO. 2006. Arhivirano iz originala na datum 25 September 2019. Pristupljeno 9 November 2006. 
  32. ↑ „The Wire season 4 crew”. HBO. 2007. Arhivirano iz originala na datum 12 October 2007. Pristupljeno 14 October 2007. 
  33. ↑ Lange, Maggie (15 July 2011). „Poland to Submit Agnieszka Holland's in Darkness for Oscars”. Thompson on Hollywood. IndieWire. Arhivirano iz originala na datum 18 August 2011. Pristupljeno 22 August 2011. 
  34. ↑ „Beta Film Acquires Agnieszka Holland's Burning Bush”. Arhivirano iz originala na datum 24 April 2013. 
  35. ↑ „CFTA Award Winners”. Pristupljeno 2 April 2018. 
  36. ↑ „Agnieszka Holland Directs NBC Miniseries: Rosemary's Baby”. Culture.pl. Pristupljeno 12 December 2013. 
  37. ↑ Meza, Ed (18 February 2017). „Berlin Film Festival: 'On Body and Soul' Wins Golden Bear for Best Film” (en-US). Variety. Pristupljeno 18 February 2017. 
  38. ↑ „Holland picks up best-movie award for film about the Ukraine's Great Famine”. Arhivirano iz originala na datum 2019-09-24. Pristupljeno 24 September 2019. 
  39. ↑ „Česko vyšle na Oscary Šarlatána”. novinky.cz. 13 October 2020. Arhivirano iz originala na datum 18 October 2020. Pristupljeno 8 September 2023. 
  40. ↑ Tartaglione, Nancy; Ntim, Zac (9 September 2023). „Venice Winners: Golden Lion Goes To Yorgos Lanthimos For 'Poor Things'; Hamaguchi, Sarsgaard, Spaeny Also Score – Full List”. Deadline. Pristupljeno 10 September 2023. 
  41. ↑ Bałaga, Marta (7 September 2023). „Battle Over Venice Film 'Green Border' Heats Up as Director Agnieszka Holland Threatens Legal Action Against Poland's Justice Minister (EXCLUSIVE)”. Variety. Pristupljeno 4 October 2023. 
  42. ↑ Mouriquand, David (20 September 2023). „European directors defend refugee drama 'The Green Border' over Polish political backlash”. Euronews. Pristupljeno 4 October 2023. 
  43. ↑ Oltermann, Philip (14 September 2023). „Refugee film Green Border by Agnieszka Holland attacked by Polish government”. London: The Guardian. Pristupljeno 4 October 2023. 
  44. ↑ Moye, Clarence (24 October 2023). „LAFCA Selects Agnieszka Holland for Career Achievement Award”. awardsdaily.com. Pristupljeno 5 November 2023. 
  45. ↑ Angelica Borowiak (12 October 2023). „Tytuł Doktora Honoris Causa m.in. dla Agnieszki Holland” (pl). radiolodz.pl. Pristupljeno 27 December 2023. 
  46. ↑ „Finalised the International Jury for the Venezia 81 Competition”. labiennale.org. 10 July 2024. Pristupljeno 28 August 2024. 
  47. ↑ „PŘEHLEDNĚ: Seznam všech vyznamenaných” (cs). Borgis. 28 October 2024. Pristupljeno 28 October 2024. 
  48. ↑ „Films Boutique Reunites With Agnieszka Holland on Kafka Biopic 'Franz,' Closes First Sales (EXCLUSIVE)”. Variety. 15 February 2024. 
  49. ↑ Balaga, Marta (14 February 2024). „Films Boutique Reunites With Agnieszka Holland on Kafka Biopic 'Franz,' Closes First Sales (EXCLUSIVE)”. Variety. Pristupljeno 19 April 2024. 
  50. ↑ „Agnieszka Holland: Mój Kundera” (pl-PL). Newsweek.pl. 1 March 2018. Pristupljeno 23 October 2018. 
  51. ↑ Nieznośna lekkość bytu on Google Books (modern edition)
  52. ↑ Nieznośna lekkość bytu on Google Books (original Aneks publication)
  53. ↑ Cieślak, Jacek (23 November 2023). „"Absolutni debiutanci" na Netflixie. Kolejne debiuty aż do śmierci” (pl). Rzeczpospolita. Pristupljeno 28 November 2023. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Agnieszka_Holland&oldid=42586584