Agni-V

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Agni-V

Vrsta Interkontinentalni balistički projektil
Država porijekla  Indija
Historija uporabe
U službi 1. testiranje 19. 4. 2012.[1]
u službi od 2014.
Korišten od Indijska vojska
Historija proizvodnje
Proizvođač DRDO (Defence Research and Development Organisation)
BDL (Bharat Dynamics Limited)
Cijena po komadu 5,6 – 7,9 mil. USD[2]
Karakteristike
Masa 50 tona
Visina <17,5 m
Dijametar 200 cm
Domet 5000 – 6000 km
Pogonsko gorivo kruto gorivo
Lansirna platforma 8 x 8 Tatra TELAR
Rail Mobile Launcher[3]

Agni-V je interkontinentalni balistički projektil razvijen u Indiji.[4]

Razvoj[uredi | uredi kod]

Pod vodstvom vodećeg indijskog znanstvenika za razvoj obrambenog oružja, dr. M. Natrajana, indijska organizacija DRDO (eng. Defence Research and Development Organisation) koja se bavi istraživanjem i razvojem obrambenog oružja, počela je raditi na projektilu Agni-V. Riječ je o nadograđenoj inačici projektila Agni-III.[5] Interkontinentalni projektil ima domet između 5000 i 6000 km a njegovo testno lansiranje prvi put je najavljivano krajem 2010. godine,[6][7] no projektil je lansiran godinu i pol dana kasnije.

Opis[uredi | uredi kod]

Agni-V je projektil koji se sastoji od tri razine. Pokreće ga kompozitni motor koji je smješten na trećoj razini.[8] Dvije od tih tri razina bit će izrađene od kompozitnih materijala.[9] Agni-V moći će nositi više bojevih glava te će biti opremljen protumjerama od anti-balističkih raketnih sustava.[10]

Projektil je već dizajniran te se 2010. očekuje prvo testiranje projektila. 60% projektila bit će slično prethodniku Agni-III. Novi projektil koristit će napredne tehnologije poput prstenastog laserskog žiroskopa i brzinomjer.[11] Agni-V će u indijskom vojnom arsenalu postati prvi projektil koji će se montirati na cestovna vozila te se lansirati s njih. S druge strane, projektil Agni-III nije dizajniran za montažu na vozilo te zbog toga dolazi do poteškoća prilikom njegovog premještanja iz jednog mjesta na drugo.[12]

Pri nekim drugim predviđanjima, smatra se da će prvo testiranje Agni-V biti početkom 2011. te će se na njemu primjeniti sve prednosti s Agni-III.

Agni-III je dvorazinska raketa, dok se Agni-V sastoji od tri razine, kako bi se reducirala težina. Također, Agni-V ima domet koji je za 1500 km veći od Agni-III (3500 km).[12]

Avinash Chanel, direktor ASL-a, izjavio je: "Agni-5 je specijalno prilagođen za cestovnu mobilnost. Razvili smo takav oblik gradnje, te će u budućnosti svi kopneni strateški projektili u Indiji biti proizvedeni za cestovni prijevoz."[12]

Kućište projektila izrađeno je od čelika te je hermetički zatvoreno čime bi se projektil mogao skladištiti više godina, prije same uporabe. Kućište mora apsorbirati jake "stresove", budući da ispaljivanje 50-tonskog projektila stvara potisak od 300 do 400 tona.[12]

Dr. Saraswat je u februaru 2010. komentirajući projektil, izjavio za Reuters: "Možete smanjiti nosivost projektila i time povećati domet Agni-V".[13]

Agni-V se može sastojati od 3 do 10 odvojenih nuklearnih bojevih glava. Svaka bojeva glava može imati dodijeljen drugi cilj, a glave se odvajaju nakon stotinu kilometara. Postoji i alternativna mogućnost da dvije ili više glava imaju dodijeljen isti cilj.[12]

Testiranje[uredi | uredi kod]

Indijski ministar obrane, A. K. Antony u augustu 2010. godine izjavio je da je projektil spreman za testiranje. Organizacija DRFO je dovršila 90% radova na projektilu te su u završnoj fazi provjere.[14][15][16] Agni-V prvi put je uspješno testiran 19. 4. 2012. godine[1] čime se Indija priključila elitnoj skupini od pet zemalja (Rusija, SAD, UK, Francuska, Kina) koje su razvile interkontinentalne balističke projektile.

Izvori[uredi | uredi kod]