Agatoerzi
Agatoerzi (starogrčki: ἀγαθοεργοί) bili su elitni pripadnici spartanske vojske u antičkoj Grčkoj.
Ova elitna jedinica činila je tjelohranitelje spartanskih kraljeva i sastojala se od 300 odabranih ljudi koji su morali imati biološke potomke. Izvorno su se borili kao konjanici i pješaci i zvali su ih "jahačima" ili "vitezovima" (starogrčki: ἱππεῖς), iako su se u povijesnim vremenima borili samo kao pješaci. Pridružili bi se vojci u svojoj 20. godini i služili su deset godina. Svake godine petorica iz ove jedinice otišlo bi u mirovinu, ali u posljednjoj godini morali su preuzeti posebne službe za državu, uglavnom kao izaslanici u druge države.[1] Prema Herodotu, Ovih petorica ljudi u posljednjoj su se godini zvali agathoergoi, "oni koji čine dobre stvari".[2]
Kao primjer agatoerga, Herodot navodi Lihu, kojem je bilo naloženo pronaći Orestove kosti i donijeti ih u Spartu. Naime, u 6. stoljeću prije n.e., Delfijsko proročište izjavilo je da će Sparta dobiti rat protiv Tegeje, koji je trajao desetljećima, samo ako od Tegejana otmu Orestove kosti. Kad je Liha pronašao kosti u jednoj kovačnici u Tegeji i o tome obavijestio Spartance, a da ih nije donio sa sobom, htjeli su ga osuditi i poslati u progonstvo. Tako se on vratio u Tegeju, iskopao Orestove kosti i donio ih u Spartu. Sparta je uspješno okončala rat protiv Tegeje i proširila svoju hegemoniju na Arkadiju.[3]
Prema bizantskoj enciklopediji Sudi iz 10. stoljeća, agathoergoi su bili ljudi izabrani zbog svojih zasluga: Ἀγαθοεργοί: αἱρετοὶ κατ' ἀνδραγαθίαν.[4] Čak je i Timej Sofist, koji je pisao za vrijeme Rimskog Carstva, koristio upravo ovu formulaciju u svom leksikonu za Platonova djela.[5] Suda još navodi da su agatoerge birali efori (ἐκ τῶν Ἐφόρων), no to je još uvijek predmet rasprave. Prema Davidu Whiteheadu, taj navod iz Sude treba čitati kao "iz [spisa] Efora",[6] no tom je čitanju prigovorio Ian C. Cunningham.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Smith, Wayte & Marindin 1890, s.v. "Agathoergi"
- ↑ Herodot, Istorije, I, 67; VIII, 124.
- ↑ Smith 1873, s.v. "Lichas" or "Liches"
- ↑ Suda, s.v. Ἀγαθοεργοί.
- ↑ Timej Sofist, Lexicon Platonicum (Codex Coislinianus 345), slovo Alpha, str. 971a, redak 15: Πλάτων. <Αγαθοεργοί>. αἱρετοὶ κατ' ἀνδραγαθίαν
- ↑ David Whitehead: "Ephorus (?) On the Spartan constitution". In: Classical Quarterly. NS Volume 55, 2005, str. 299-301.
- ↑ Ian C. Cunningham: "Not a new Fragment of Ephoros". In: Classical Quarterly. NS Volume 61, 2011, str. 312-314.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Smith, William; Wayte, William; Marindin, G. E. (1890). A Dictionary of Greek and Roman Antiquities. London.
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.