Aerootitis
Barotrauma uva | |
---|---|
lat. | Otitis barothraumatica |
Prikaz organa uva | |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | T70.0 |
ICD-9 | 993.0 |
Aerootitis, (lat. - Otitis med.barothraumatica) barotitis, barotrauma srednjeg uva , je poremećaj rada bubne opne i drugih organa i tkiva srednjeg uva, uzrokovan disfunkcijom Eustahieve tube u toku promene pritiska vazduha unutar i izvan srednjeg uva.
Eustahijeva tuba je mali kanal koji spaja srednje uvo sa zadnjim zidom gornjeg sprata ždrela i nosa (lat- nasopharynx). Njegova svrha je da omogući izjednačenje pritiska vazduha u srednjem uvu sa pritiskom van njega.
Zbog disfunkcija Eustahijeve tube, koje nastaju kada se njen kanal ne otvara tokom gutanja ili zevanja, javlja se razlika između pritiska vazduha unutar i izvan srednjeg uva, što izaziva nelagodnost u uvu, bolove i druge, najčešće, privremene probleme.
Patofizilogija[uredi | uredi kod]
Svoju ventilaciju u koju spada i regulacija barometarskog pritisaka, srednje uvo obavlja pravilno, samo ako je obezbeđena normalna prohodnost Eustahieve tube. Poremećaji u ventilaciji srednjeg uva, kod većine slučajeva su najčešće bez posledica, i stanje se normalizuje za nekoliko dana uz primenu dekongestiva i antibiotika. Međutim, moguća su i oštećenja, kao što su; gubitak sluha, zujanje u ušima (lat - tinnitus), vrtoglavica, koji mogu biti privremeni ili trajni.
Funkciju E.tube mogu poremetiti različiti faktori među kojima su najučestaliji;[1]
- Akutna infekcija gornjih disajnih puteva,(koja zbog pojave otoka u ždrelu zatvara ždrelni otvor tube, ali i otok cele tube),
- Iskrivljena nosna pregrada (lat Deviatio septi nassi) značajno otežava ventilaciju zbog stvaranja vrtložnih struja vazduha u toku disanja.
- Polipoza nosa, (polipozni izraštaji stvaranju prepreku u nosu i ždrelu i remete normalnu ventilaciju E.tube)
- Zapaljenje sinusa, sa obilnom sekrecijom (podržava pojavu zapaljenja ždrelnog dela E.tube koja je praćena njenim otokom i suženjem lumena)
- Anomalije u položaju donje vilice (skraćuju tetivu mišića zatezača mekog nepca i otežavaju otvaranje tube u toku gutanja)
Negativna barotrauma uva[uredi | uredi kod]
Sa porastom pritiska u atmosferi, vazduh u srednjem uvu se sabija, što u slučaju prepreke u E.tubi dovodi do utiskivanja bubne opne prema unutrašnjosti. Ovaj poremećaj karakteriše;
- uvlačenje bubne opne i sabijanje lanca slušnih koščica,
- hiperemija ako se poveća ili duže traje, pojava izliva tećnosti koja ispunjava šupljinu srednjeg uva,
- tačkasta krvarenja,
- odlepljenje sluzokože od kosti,
- hematotimpanon ako je povećanje pritiska veće od 40kPa (300 mmHg) ili
- pucanje bubne opne (perforacija).
Pozitivna barotrauma uva[uredi | uredi kod]
Sa sniženjem pritiska u atmosferi vazduh u srednjem uvu se širi i na 15 mmHg nasilno otvara ždrelno ušće E.tube i dovodi do izlaska viška vazduha i izjadnačenje pritiska. Ukoliko postoji poremećaj (prepreka) u E.tubi regulacija provetravanja je onemogućena, što uvećava pritisak na 50, 100, 200 mmHg pa i više, da bi se otvorio ždrelni deo tube. Ovaj pritisak vrši snažano nagnječenje sluzokože srednjeg uva i potiskuje bubnu opnu prema spolja.Ovaj poremećaj karakteriše;
- ispupčna bubna opna,
- rastezanje lanca slušnih koščica,
- anemija (malokrvnost) sluzokože (teži oblik),
- nagnjećenje i razderotina sluzokože,
- hematotimpanon,
- pucanje (perforacija) bubne opne,
- prolazna ili trajna nagluvost.
Eksplozivna i akustička barotrauma uva[uredi | uredi kod]
Najteži oblik aerootitisa, (sa značajnim oštećenjima bubne opne i unutrašnjeg uva), izaziva eksplozivna ili blast barotrauma, koja nastaje zbog dekompresije izazvane dejstvom jakog vazdušnog talasa u toku eksplozije. Pojava nagle razlika u pritisku između unutrašnjosti organizma i spoljne površine tela uzrokuje povrede unutrašnjih organa ispunjenih vazduhom, kao što su pluća, gastrointestinalni trakt i uvo.[2]
Predispozicija[uredi | uredi kod]
Predisponirajući faktori rizika za nastanak aerootitisa su; faktori koji potiču iz sredine i faktori koji nastaju zbog različitih stanja i poremećaja u organizmu.
Faktori sredina[uredi | uredi kod]
- Aktivnosti sa velikim i brzim promenama nadmorske visine, kao što je;
- letenje avionom, balonom ili paraglajderom,
- skakanje padobranom,
- ronjenje,
- boravak u hipo i hiperbaričnim komorama,
- prindno napuštanje podmornice,
- Eksplozija; izazivana talasom pritiska u medijumu u kojem se odigravaju, (pod zemljom, u vodi, u vazduhu)
Poremećaji u organizmu[uredi | uredi kod]
- Alergija ili hronične infekcije gornjih disajnih puteva,
- Upale uha ili sinusna
- Suženje Eustahijeve tube,
- Prisutnost tumora uz opstrukciju latnasopharynx-a
- Deca sa velikim adenoidnim vegatacijama
- Starost: deca (njihova eustahijeva tuba je uža.)
Aerootitis kod pojedinih aktivnosti[uredi | uredi kod]
Ronjenje[uredi | uredi kod]
Kod podvodnih ronioca pojava aertootitisa koji oni popularno zovu „gnječenje srednjeg uva“, relativno je česta pojava. Ronioci moraju stalnim provetravanjem, preko E.Tube da obezbede da se pritisak u srednjem uvu izjednači sa povećanim pritiskom koji se javlja kod zaranjanja. Međutim, ako ronilac ima probelema ili ne može da izjednači pritisak, a on postane značajno veći u srednjem uvu se javlja krvarenje. U težim slučajevima ovo vodi do rascepa bubne opne, a kroz tako stvoreni otvor može da uđe hladna voda i da izazove vrtoglavicu i dezorijentaciju. Kod težih oštećenja može doći i do barotraume unutrašnjeg uva koja vodi nastanku perilimfatičnih fistula i dekompresione bolesti, u kojoj gasni mehurići mogu oštetiti labirint.
Letenje[uredi | uredi kod]
Pritisak vazduha u toku leta, u kabinama vazduhoplova, održava se na nivou koji obezbeđuje potreban komfor pilotima i putnicima aviona. Komforni pritisak vazduha u kabini vazduhoplova se tokom leta održava kompresorima i ekvivalentan je atmosferskom pritisaku na nadmorskoj visini od 1.500 do 2.000 metara iznad mora. Obzirom na činjenicu da postoji razlika u pritisku vazduha na nivou mora i na nadmorskoj visini, u toku uspona ili sletanja aviona mogu se javiti bolovi u ušima, sinusima, zubima.
Boravak u barokomori[uredi | uredi kod]
Aerootitis je jedna od najčešćih barotrauma u toku boravka u barokomori. Najčešće se javlja kod dugih protokola na većim atmosferskim pritiscima (rekompresiona terapije ronilaca, lečenje gasne gangrene i sličnih stanja) ili zbog;[3]
- Nepravilno obavljene dijagnostike (vidi kontraindikacije za primenu HBOT)
- Neadekvatna priprema bolesnika (nisu preventivno stavljene kapi u nos,nije otstranjena ušna mast, bolesnik nije upoznat sa načinom izjednačavanja pritiska u E.tubi itd)
- Nepridržavanje protokola propisanog za kompresiju/dekompresiju barokomore
- Nagla dekompresija (preventivna ili havarijska)
- Otkaz opreme zbog kvara i nedostatka gasa.
Kada govorimo o standardnom protokolu HBOT, (a to je u celom svetu prihvaćeni radni pritisak 1.5 – 2.5 bara,u jednodnevnim tretmanima od 60 do 90 minuta), pri čemu se kiseonik primenjuje sve vreme terapije, uz pravilno izabranu brzinu kompresije/dekompresije i korektno izvrešen pregled (uz strogo poštovanje propisanih kontranidikacija), pojava aerootitisa je jako retka.
Klinička slika i dijagnoza[uredi | uredi kod]
Kliničku sliku ovog poremećaja, koji se može javiti na jednom uvu ili obostarno, karakteriše sledeća simptomatologija;
- Osećaj punoće ili (eng - „clogging“) u uvu
- Nelagodnost ili bol u uvu
- Nagluvost
- Osećaj zvonjenja u uvu (zujanje u ušima)
- Vrtoglavica
Bolesnik se ne može osloboditi ovih simptoma, gutanjem zevanjem ili za žvakanjem i ako se blokada E.tube nastavi duže vreme može doći do infekcije i pojave klasične upale srednjeg uva (lat- Otitis med.acuta)
- Otoskopski se vidi ispupčena ili uvučena bubna opna (koja kod jačeg pritiska sliči akutnoj upali srednjeg uva)i defekt bubne opne u vidu linearne ili nepravilne, jednostruke ili višestruke pukotine, sa raskidanima i krvlju podlivenim ivicama.
- Pri težim povredama može se videti kvavljenje iz spoljnejeg ušnog kanala.
- Najozbiljnija komplikacija nelečene traumatske perforacije bubne opne je holestaeatom usled urastanja pločastog epitela u srednje uvo, a kod jačih oštećenja moguća je reverzibilna ali ređe i trajna nagluvost.
Lečenje[uredi | uredi kod]
Kod većine ljudi aerootitis sa lako može korigovati nakim od metoda;
Kada se simptomi poremaćaja ne normalizuju potrebno je lečenjem postići izjednačenje pritiska u srednjem uvu, uspostavljanjem normalne funkcije E.Tube, sprečiti simptome upale srednjeg uva, a bolesniku olakšati tegobe.[4]
U lečenju se primenjuju ovi lekovi i metode;
- Lekovi za smanjenje otoka nosne sluzokože,
- Antihistaminici,
- Analgetici i antipiretici,
- Valsalva manevar,koji se izvodi na sledeći način: prstima zatvorite nozdrve, zatvoriti usta i umerenom silom duvajte vazduh prema nosu kao kada Vam je zapušen nos (manevar ponoviti više puta)
- Prema potrebi sprovesti hirurški tretman koji se sastoji u hirurškom rezu na bubnoj opni u cilju izjednačavanja pritiska vazduha i drenaže nakupljenog sekreta u srednjem uvu,
Konzervativno i hirurško lečenja je potrebno i kod komplikacija aerootitisa: nekontrolisanog rascepa bubne opne izazvan razlikom pritiska (obično se javlja kod eksplozivne dekompresije i blast povrede).[5]
Epidemiologija[uredi | uredi kod]
Učestalos arootitisa je oko 10% kod odraslih osoba, a 20% u dece. U studiji objavljenoj 2004., Stangerup SE., navodi da je 14% od 188 putnika 24. novembra 2001. u toku leta avionima kompanije SAS i Kastrup et Heathrow, zadobilo aerootitis.[6]
Trogodišnja studija sprovedena kod 111 bolesnika koji su lečeni 2394 puta rutinskom hiperbaričnom oksigenoterapijom u barokomori pokazala je da je ukupna stopa barotrauma uva i sinusa 3,05 slučajeva na 100 seansi. Većina simptoma dogodila se tokom početna tri tretmana uz minimalano povećanje pritiska. Barotarauma sinusa u ovom istraživanju registrovana je u 5% a barotrauma uva u 95% slučaja.Osnovna bolest zbog koje su lečeni bolesnici HBOT nije bila od uticaja na pojavu aerosinuzitisa i aerootitisa. [7]
Prevencija[uredi | uredi kod]
U toku ronjenja[uredi | uredi kod]
Većina ronilačkih klubova roniocima savetuju brojne mere prevencije aerootitisa. Citiramo neke od mera koje su navedene u Uputstvu za medicinsko obezbeđenje podvodnih aktivnosti;[8]
Medicinska kontrola nad svim vidovima podvodnih aktivnosti ima izvanredan znacaj za sigurnost ronjenja. Kontrola treba da obuhvati: nastavu, obučenost i osposobljenost ucesnika u ronjenju, planiranje i pripremu za ronjenje, ronilačku opremu, ronilacki medij za disanje, uređaje za rekompresiju, proces ronjenja i ispravnost vođenja ronilacke dokumentacije.
U toku boravak u barokomori[uredi | uredi kod]
Preventivne mere koje treba sprovesti kod osoba koje se leče ili borave u barokomorama su;
- Pre izlaganja HBO obavezno obaviti otorinolarinološki pregled, savesno i korektno,
- U slučaju pojave ušne masti u spoljnem ušnom hodniku isti treba temeljno isprati
- Pacijente u aktutnoj fazi bolesti uha, nosa i sinusa ne izlagati HBOT
- Pre ulaska u komoru preventivno staviti kapi u nos a po potrebi dati i antihistaminik
- Obučiti pacijenta za izjednačavanje pritiska u srednjem uvu,
- Kompresiju i dekompresiju kod hroničnih bolesnika ili pri najavi od strane pacijenta pojave pritiska u ušima i bolova u predelu sinusa, maksimalno usporiti, uz povremene zastanke ako je potrebno do stabilizacije stanja.
- Po završenoj HBOT pacijent mora najmanje 20 min biti pod kontrolom lekara
U toku letenja[uredi | uredi kod]
Većina avio-kompanije putnicima pre letenja avionom savetuju brojne mere prevencije aerootitisa.[9]
Citat iz brošure jedne od avio-kompanija;
- Pre leta konsultujte se sa svojim lekarem, ukoliko ste imali tegobe pri ranijim letovima ili ste bolovali od ove bolesti.
- Odložite putovanje avionom ako je hladno, ili imate infekciju sinusna ili je prisutna alergija paranazalnih šupljina.
- Pacijenti u dobrom zdravstvenom stanju preventivno mogu uzeti jednu tabletu ili lek za smanjivanje kongestije nosa (nosni sprej) oko sat vremena pre poletanja ili sletanja.
- Izbjegavajte spavanje tokom, sletanja.
- Sišite ili žvaćite žvakaću gumu ili tvrde bombone, neposredno pred poletanje i tokom sletanja.
- Kada osetite tegobu u ušima, nemojte koristiti silu. Ispravna tehnika uključuje samo stvaranje pritiska uz pomoć mišića obraza i grla,(Valsalva manevar).
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ (en) Barotrauma, na www.american-hearing.org Arhivirano 2009-12-24 na Wayback Machine-u, Preuzeto 11.maja 2009.
- ↑ Bason R, Yacavone DW (May 1992). "Loss of cabin pressurization in U.S. Naval aircraft: 1969-90". Aviat Space Environ Med 63 (5): 341–5. PMID 1599378
- ↑ Oriani G, Marroni A, Wattel E, editors. Handbook on hyperbaric medicine. Berlin: Springer Verlag; 1995.
- ↑ Blanshard JD, Maw AR, Bawden R. Conservative treatment of otitis media with effusion by autoinflation of the middle ear. Clin Otolaryngol Allied Sci. 1993 Jun;18(3):188-92
- ↑ Mirza S, et al. Otic barotrauma from air travel. Journal of Laryngology and Otology. 2005;119(5):366-370.
- ↑ Stangerup SE, Klokker M, Vesterhauge S, Jayaraj S, ReaP, Harcourt J, Point Prevalence of Barotitis and Its Prevention and Treatment with Nasal Balloon Inflation: A Prospective, Controlled Study. Otol Neurotol 25:89-94,2004.
- ↑ (en)Fitzpatrick DT, Franck BA, Mason KT, Shannon SG (1999). Risk factors for symptomatic otic and sinus barotrauma in a multiplace hyperbaric chamber. Undersea Hyperb Med 26 (4): 243–7. PMID 10642071. Rubicon-foundation [mrtav link]
- ↑ (sh) Principi medicinskog obezbeđenja podvodnih aktivnosti[mrtav link] Preuzeto: maj 2009.
- ↑ (en) Uši i nadmorska visina, na sajtu američke akademije za otorilolaringologiju Arhivirano 2009-04-26 na Wayback Machine-u Preuzeto: 9 maj 2009.