Aerodactylus

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Aerodactylus
Aerodactylus main slab.png
Tipični primjerak
Status zaštite
Status iucn3.1 EX.svg

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Red: Pterosauria
Porodica: Aurorazhdarchidae
Rod: Aerodactylus
Vidovic & Martill, 2014

Aerodactylus ("prst vjetra") je rod pterosaura sa samo jednom poznatom vrstom, Aerodactylus scolopaciceps, koja se prethodno smatrala vrstom roda Pterodactylus, tj. primjercima vrste Pterodactylus kochi.[1]

Fosilni ostaci ove vrste pronađeni su samo u solnhofenskom krečnjaku u Bavarskoj (Njemačka) iz perioda kasne jure (rani tithonij) prije između 150,8 i 148,5 miliona godina.[2] Kao i kod svih pterosaura, krila Aerodactylusa formirala je kožna i mišićna membrana koja se protezala između njegovog produženog četvrtog prsta i zadnjih udova. Iznutra su je podržavala kolagenska vlakna, a izvana keratinski grebeni.

Opis[uredi - уреди | uredi kôd]

Primjerak sa otiscima mekog tkiva

Aerodactylus je poznat na osnovu šest fosilnih primjeraka i, iako svi pripadaju neodraslim jedinkama, kod svih su očivani čitavi skeleti.[1] Otkriće nekoliko primjeraka sa očuvanim tragovima mekog tkiva omogućilo je naučnicima da vjerno rekonstruiraju izgled Aerodactylusa za života.

Lubanje Aerodactylusa bile su duge i uske sa oko 64 zuba, kojih je bilo više prema vrhu čeljusti. Zubi su se protezali od vrhova obje vilice do malo ispred nazoantorbitalnih lubanjskih otvora, najvećih otvora na lubanji.[3] Za razliku od nekih srodnih vrsta, lubanja i gornja vilica nisu bile prave već su se neznatno krivile prema gore.[4] Malen, kukast kljun nalazio se na samom vrhu čeljusti, pri čemu ni gornja ni donja kuka nisu bile veće od zuba koji su ih okruživali.[5]

Vrat je bio dug i pokriven dugim, čekinjastim piknovlaknima. Grlena vreća protezala se od sredine do donje vilice do gornjeg dijela vrata.[6]

Aerodactylus je, poput srodnih pterosaura, duž vrha lubanje imao krestu koja se uglavnom sastojala od mekog tkiva. Jedan primjerak, MCZ 1505, posjeduje približno trougaonu krestu od mekog tkiva koja se pruža prema gore iznad stražnje polovine nazoantorbitalnog otvora i oka; kresta je imala dužinu od 44 do 51 mm (oko 38 do 45% ukupne dužine lubanje) i dostizala maksimalnu visinu od 9,5 mm.[3] Bennett (2013) je istakao da su ostali autori tvrdili da se kresta od mekog tkiva kod Pterodactylusa protezala prema nazad iza lubanje; međutim, Bennett nije pronašao dokaze da se ona zaista protezala dalje od stražnjeg dijela lubanje.[3] Odozada na lubanji nalazila se malena kupasta kresta usmjerena prema nazad. Uglavnom se sastojala od dugih, očvrslih vlakana (isprepletenih u spiralnom uzorku unutar kupastog dijela kreste).[6]

Krila su bila duga, a čini se da membrane nisu bile prekrivene piknovlaknima koja su prisutna kod nekih drugih pterosaura (kao što su Pterorhynchus i Jeholopterus). Membrana krila protezala se od vrhova krila do stražnjih udova, između nožnih prstiju, a također su postojali i uropatagij (sekundarna membrana između stopala i repa) i propatagij (membrana između zgloba šake i ramena).[6] Kandže i na rukama i na stopalima bile su prekvirene keratinskim prevlakama koje su se produživale iz svojih koštanih jezgara i krivile u oštre kuke.[5]

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Primjerak sa očuvanom krestom od mekog tkiva.

Hermann von Meyer je 1850. opisao primjerak sada poznat po svom kolekcijskom broju BSP AS V 29 a/b kao novi primjerak Pterodactylus longirostris. Pterodactylus longirostris je mlađi sinonim za Ornithocephalus antiquus, ali je Pterodactylus češćom upotrebom zamijenio naziv Ornithocephalus. O primjerku BSP AS V 29 a/b raspravljalo se u Meyerovoj Fauni prasvijeta (Fauna der Vorwelt)[7] (1860), ovaj put pod nazivom Pterodactylus scolopaciceps. I Zittel i Wagner su izuzeli Meyerovu novu vrstu i ona je 1883. sinonimizirana saP. kochi.[8] Broili[9] je opisao drugi primjerak i iskoristio naziv P. scolopaciceps, siguran da je to bila važeća vrsta. Međutim, taj naziv je skliznuo u zaborav i Wellnhofer ga je smatrao mlađim sinonimom P. kochi. Bennet je 2013. proveo istraživanje o P. kochi[3] i sinonimizirao ju sa P. antiquus. Vidovic i Martill[1] se nisu složili sa Bennettovim zaključcima[3] i smatraju da je sadržaj P. kochi parafiletičan. Kada su Vidovic i Martill odvojili P. scolopaciceps od P. kochi, smatrali su je toliko različitom da su joj dali naziv roda Aerodactylus, koji su izveli od Pokémona s nazivom Aerodactyl.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 DOI:10.1371/journal.pone.0110646
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  2. Schweigert, G. (2007). „Ammonite biostratigraphy as a tool for dating Upper Jurassic lithographic limestones from South Germany – first results and open questions”. Neues Jahrbuch für Geologie und Paläontologie – Abhandlungen 245 (1): 117–125. DOI:10.1127/0077-7749/2007/0245-0117. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Bennett, S. Christopher (2013). „New information on body size and cranial display structures of Pterodactylus antiquus, with a revision of the genus”. Paläontologische Zeitschrift in press. DOI:10.1007/s12542-012-0159-8. 
  4. Jouve, S. (2004). „Description of the skull of a Ctenochasma (Pterosauria) from the latest Jurassic of eastern France, with a taxonomic revision of European Tithonian Pterodactyloidea”. Journal of Vertebrate Paleontology 24 (3): 542–554. DOI:10.1671/0272-4634(2004)024[0542:DOTSOA]2.0.CO;2. 
  5. 5,0 5,1 Frey, E., Tischilinger, H., Buchy, M.-C. and Martill, D.M. (2003). „New specimens of Pterosauria (Reptilia) with soft partes with implications for pterosaurian anatomy and locomotion. In: Buffetaut, E. and Mazin, J.-M. (eds.)”. Evolution and Palaeobiology of Pterosaurs (London: Geological Society) 217: 233–266. 
  6. 6,0 6,1 6,2 Frey, E., and Martill, D.M. (1998). „Soft tissue preservation in a specimen of Pterodactylus kochi (Wagner) from the Upper Jurassic of Germany”. Neues Jahrbuch für Geologie und Paläontologie, Abhandlungen 210: 421–441. 
  7. von Meyer, C.E. Hermann (1860). Zur Fauna der Vorwelt: Reptilien aus dem lithographischen Schiefer des Jura in Deutschland und Frankreich. 
  8. Zittel, K.A. (1883). „Über Flugsaurier aus dem lithographischen Schiefer Bayerns”. Palaeontographica 29: 47–80. 
  9. Broili, F (1938). „Beobachtungen an Pterodactylus”. Sitzungsberichte der Bayerischen Akademie der Wissenschaften, Mathematisch-naturwissenschaftliche Abteilung: 139–154. DOI:10.5962/bhl.title.60847.