Prijeđi na sadržaj

Abhidhamma

Izvor: Wikipedija
Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Abhidharma (sansk. अभिध) ili abhidhamma (pali) je budistički pojam koji znači viša dharma, dalja nauka ili vrhovni zakon ('metafizika' ili 'peri phainomena').[1] Abhidharma se obično odnosi na komentare Budinih kazivanja, odnosno sutri.[2]

Bez obzira kako preveli ovaj izraz, radi se o nadgradnji najranije buddhističke misli i u smislu metafizike, ali više u smislu odredene fenomenologije. Na Zapadu se abhidhamma najčešće naziva buddhističkom psihologijom, ali ona nije samo to, već tumači i razrađuje strukturu obeju strana odnosa subjekt-objekt, i funkcionisanja stvarnosti i psihičkih pojava.[1]

Abhidhamma Pitaka je treći deo budističkog pali kanona, pa se u tom smislu odnosi i na tekstualnu tradiciju. Abhidhamma Pitaka je zbirka tekstova kojima se sistematiše Budino učenje. To je kasnija zbirka analitičkih rasprava zasnovanih na spiskovima kategorija izvedenih iz učenja izloženog u govorima. Dodata je kanonu nekolika vekova posle Budine smrti. Abhidhama tumači i razrađuje strukturu odnosa subjekt-objekt, kako funkcionisanja stvarnosti tako i psihičkih pojava. Tri od sedam knjiga abhidhamma su psihološke prirode.[3]

Porast broja kontradiktornih abhidharmi (komentara sutri), doveo je nastanka brojnih škola u ranom budizmu.[2]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša. 
  • Elijade, Mirča (1996). Vodič kroz svetske religije. Beograd: Narodna knjiga. 

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Iveković 1977: str. 131–152
  2. 2,0 2,1 Elijade 1996: str. 40–59
  3. „Rečnik pali i budističkih termina”. Arhivirano iz originala na datum 06. 01. 2011. Pristupljeno 07. 01. 2011. 

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]