Abanti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Abanti (starogrčki: Ἄβαντες) ime je plemena koje je nastanjivalo ostrvo Eubeju, koja je u najstarije doba navodno bila poznata i kao Abantida (Ἀβαντίς). Hesiod kaže da je ime ostrva promenjeno u "Eubeja" po kravi Iji, za koju su neki pričali i to da je na tom ostrvu rodila Epafa.[1] Abanti se u izvorima prvi put spominju u Homerovoj Ilijadi kao saveznici Ahejaca u trojanskom ratu, gde ih predvodi Elefenor.[2]

Poreklo[uredi | uredi kod]

Njihovo poreklo ostaje nejasno. Herodot, Efor i Pausanija[3] svrstavaju ih uz jonska plemena koja su migrirala u Malu Aziju, premda Herodot primećuje da sami Abanti nisu zapravo bili Jonjani.[4] Prema Strabonu, koji se poziva na Aristotela iz Halkide (4. vek pne.), Abanti su bili Tračani koji su se iz Abe u Fokidi preselili na Eubeju.[5] Neki antički autori kažu da su Abanti potomci Abanta, sina Posejdona i nimfe Aretuze.[6] Premda je poreklom bio Tračanin, Abant je zasnovao pleme Abanta i s njima se preselio na ostrvo Eubeju, gde je potom vladao kao kralj.[7]

Homer[uredi | uredi kod]

Kod Homera Abanti su opisani kao izuzetno srčani borci, vešti u borbi kopljima i s dugom kosom na stražnjoj strani glave.[8] Prema sholijastu uz Ilijadu, nošenje duge kose pozadi bila je moda karakteristična za stanovnike Eubeje, a nasledili su je navodno od Kureta, koji su pre njih živeli u Halkidi; naime, Kureti su nosili dugu kosu, ali su ih neprijatelji od napred hvatali za kosu, pa su oni počeli da seku kosu i ostavljaju je dugom samo pozadi. Plutarh tvrdi da su Abanti prvi počeli da skraćuju kosu napred da bi se lakše borili te primećuje da su Abanti izuzetno vični borbi prsa u prsa.[9]

Kolonije[uredi | uredi kod]

Pausanija kaže da su Abanti učestvovali u osnivanju kolonije Troniona u Tesprotiji, pa je oblast oko tog grada postala poznata kao "Abantida". Tronion je naposletku osvojila Apolonija uz pomoć Korinta.[10] Druga kolonija bila je poslata na Hios, ali su kolonisti bili poraženi i morali su pobeći.[11]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Smith 1854, s.v. Euboea
  2. Homer, Ilijada, II, 536.
  3. Pausanija, Opis Helade, VII, 4, 9.
  4. Herodot, Istorija, I, 146.
  5. Strabon, Geografija, X, 1, 3.
  6. Higin, Fabulae, 157.
  7. Homer, Ilijada, II, 536 sqq; IV, 464 sqq.
  8. Homer, Ilijada, II, 541‒542.
  9. Plutarh, Tezejev život, V, 4.
  10. Pausanija, Opis Helade, V, 22, 4.
  11. Pausanija, Opis Helade, VII, 4, 9.

Literatura[uredi | uredi kod]