Aćim Grulović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
AĆIM GRULOVIĆ
Aćim Grulović
Datum rođenja(1898-09-03)3. 9. 1898.
Mesto rođenjaBeška
 Austrougarska
Datum smrti23. 12. 1948. (dob: 50)
Mesto smrtiBeograd, NR Srbija
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija FNR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Član KPJ od1938.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOB-akomandant GŠ NOV i PO Vojvodine
Služba NOV i PO Jugoslavije
Čin Pukovnik
Odlikovanja
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Aćim Grulović (18981948) je bio jugoslovenski revolucionar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik JA i društveno-politički radnik AP Vojvodine i NR Srbije.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 3. septembra 1898. godine u Beški, Srem. Osnovnu školu završio je u rodnom selu i do šesnaeste se godine bavio zemljoradnjom. Po završetku Prvog svetskog rata, u Aleksincu je 1920. godine završio šumarski kurs, 1926. u Beogradu dvogodišnju trgovačku školu i do 1930. još četiri razreda gimnazije.

Učešće u radničkom pokretu[uredi | uredi kod]

Pod uticajem pelagićevaca se pridružio radničkom pokretu i propagirao politiku Komunističke partije Jugoslavije od 1919. do 1921. godine. Nakon zabrane KPJ i njenim prelaskom u ilegalu, svoju političku delatnost nastavio je u sindikatima. Kao sindikalni aktivista, u Beogradu je bio izabran za člana uprave „Merkura“, društva za socijalno osiguranje privatnih nameštenika, a kooptiran je i za člana Savezne uprave SBOTIČ-a.

Na opštinskim izborima 1927. bio je kandidat za Sremskomitrovački srez na listi Saveza radnika i seljaka, iza koje je stajala KPJ. Angažovao se i na stvaranju Narodnog fronta (1936. kroz Jedinstvenu radničku partiju, a 1938. preko Stranke radnog naroda) i postao jedan od vodećih aktivista borbe protiv fašizma.

Član KP Jugoslavije postao je 1938. godine, a ubrzo i član Mesnog i Sreskog komiteta KPJ u Sremskoj Mitrovici. Pokrenuo je osnivanje Okružnog komiteta KPJ za Srem i bio njegov sekretar (1940). Učestvovao je u radu Šeste pokrajinske konferencije KPJ za Vojvodinu, na kojoj je bio izabran za člana Pokrajinskog komiteta i delegata za Petu zemaljsku konferenciju KPJ u Zagrebu (1940).

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi kod]

Drugi svetski rat zatekao ga je u Sremu, gde je kao sekretar Okružnog komiteta KPJ radio na pripremanju i podizanju oružanog ustanka. Učestvovao je u nizu vojnih i političkih akcija NOP-a u Sremu, poput stvaranja prvih partizanskih odreda, borbe protiv prekrštavanja Srba, oslobađanja robijaša iz sremskomitrovačkog zatvora, ometanja mobilizacije vojske NDH, razotkrivanja ustaša i četnika, učešća u borbi za žetvu 1942, održao Okružno partijsko savetovanje u Novim Karlovcima decembra 1942, obnovio Pokrajinski komitet 1943. i ostalo.

Bio je izabran za člana obnovljenog Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu maja 1943. i komandanta tek osnovanog Glavnog štaba NOV i PO Vojvodine. Bio je imenovan za većnika Drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu, na koje zbog loših okolnosti nije stigao. U oslobođenoj Vojvodini bio je postavljen za načelnika Štaba Vojne uprave za Banat, Bačku i Baranju, a posle njenog ukidanja za potpredsednika Glavnog NOO Vojvodine, potom za poverenika za trgovinu i snabdevanje Narodne skupštine AP Vojvodine.

Posleratni period[uredi | uredi kod]

Na skupštini izaslanika naroda Vojvodine 30. i 31. jula 1945. godine u Novom Sadu, ponovno je bio izabran za većnika AVNOJ-a, na čijem je Trećem zasedanju u Beogradu bio imenovan za člana finansijskog odbora (9. avgust 1945).

Bio je predsednik Ustavotvorne skupštine Srbije i posle donošenja Ustava 1947. predsednik Narodne skupštine NR Srbije do decembra 1948. godine, kada se teško razboleo. Umro je 23. decembra.

Imao je čin pukovnika Jugoslovenske armije.

Njegov brat je bio Nikola Grulović, revolucionar i učesnik Oktobarske revolucije.

Odlikovanja[uredi | uredi kod]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i Ordena bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.

Literatura[uredi | uredi kod]