...continuavano a chiamarlo Trinità

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
...continuavano a chiamarlo Trinità

poster filma
Režija E.B. Clucher
Producent Italo Zingarelli
Scenario E.B. Clucher
Uloge Terence Hill
Bud Spencer
Emilio Delle Piane
Yanti Somer
Muzika Guido De Angelis
Maurizio De Angelis
Franco Nicani
Fotografija Aldo Giordani
Montaža Antonio Siciliano
Studio West Film
Distribucija AVCO Embassy Pictures (SAD)
Adria Filmverleih (Zapadna Njemačka)
Datum(i) premijere 21. X 1971.
Trajanje 125 min.
Zemlja  Italija
Jezik talijanski
...continuavano a chiamarlo Trinità na Internet Movie Database

I dalje me zovu Trinity ili I dalje se zovem Trinity (talijanski ...continuavano a chiamarlo Trinità) talijanska je vestern filmska komedija iz 1971. koju je režirao i napisao E.B. Clucher. To je peti od ukupno 17 filmova u kojima su zajedno glumili Bud Spencer i Terence Hill, te njihov drugi humoristične prirode. Radnja se odvija oko dvojice braće, Trinita i Bambino, koji odluče spriječiti bogatog zlikovca, Parkera, koji skladišti krijumčareno oružje u jednom samostanu. Ovaj film je potvrdio Spencera i Hilla kao dvojicu komičara.

Nakon ogromnog uspjeha prvog filma, Zovu me Trinity, Clucher je režirao ovaj nastavak kako bi nastavio uspjeh. Međutim, I dalje se zovem Trinity je neočekivano postao još veći uspjeh te čak i nadmašio prvi film: zaradio je 5,27 milijardi lira u talijanskim kinima[1] čime je postao peti najkomercijalniji talijanski film 20. stoljeća,[2] i najkomercijalniji talijanski vestern uopće. Time je u Italiji odgurao Za dolar više Sergija Leona na drugo mjesto.[1]

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Divlji zapad. Usred neke livade, kradljivac konja Bambino nailazi na četvoricu bandita kako kuhaju grah, te ih opljačka zajedno sa ručkom i konjima. Nekih pola sata kasnije, pojavi se i njegov brat, Trinita, kojemu banditi žele uzeti konja, ali pošto je iznimno brz u izvlačenju pištolja, on ih zadrži u šaci, pojede im grah te ih natjera da se međusobno potuku. Bambino je bijesan kada ga Trinita pronađe u kući njihovih roditelja, ali ih majka Farrah, bivša prostitutka i vlasnica bordela, uspije malo pomiriti kada im servira pečenog purana za ručak. Pojave se četiri bandita od maloprije kako bi im opljakali kuću, ali im se Farrah prikrade iza leđa se puškom te ih otjera van, ali ne prije nego ih opljačka otac. Navečer, otac leži u krevetu i govori kako će ubrzo umrijeti jer mu je slabo srce, te time natjera Bambina da nevoljko obeća da će se brinuti za Trinitija i čuvati ga. Kada Bambino napusti prostoriju, otac prizna Trinitiju da je samo glumio da je bolestan kako bi ih pomirio. Bambino pokušao Trinitija naučiti da bude pljačkaš, ali kada naiđu na jednu siromašnu obitelj farmera u preriji, Trinita se zaljubi u kćer farmera te stoga čak nagovori Bambina da im da novac i pusti ih na miru.

U jednom gradu, Trinita uspije pobjediti Hendriksa u igri pokera, a kada ovaj prosvjeduje da je varao te ga pozove na dvoboj, Trinita mu demonstrira umijeće tako što ga ošamari i izvuče pištolj takvom brzinom da se ovaj nije ni stigao pomaknuti. Zarađenim novcem, Trinita i Bambino si kupe poslovna odijela te ponovno nailaze na farmera i njegovu kćer, kojim izmisle da su strani agenti. Nakon ručka u otmjenom restoranu, silom prilika ih podli bogataš Parker zamijeni za federalne agente te im plati 4.000 $ da "zatvore oči". Dvojica braće odlaze u San José i tamo u jednom baru uhite trojicu traženih kriminalaca, koje predaju šerifu i dobiju novac kao nagradu. Međutim, šerif poznaje tu trojicu, te Bambino i Trinita otkrivaju da on i skoro svi rade za tog stanovitog Parkera. Odlaze u jedan samostan nakon što su čuli da tamo svećenici povremeno udaraju ljude koji se ispovijedaju. Međutim, to nisu bili pravi svećenici, već Parkerovi banditi, koji su natjerali prave svećenike da prihvate skrivati krijumčareno oružje u njihovom samostanu, gdje je sigurno. Kako bi zadivio kćer farmera, Trinita nagovori Bambina da interveniraju te u velikom obračunu istuku na desetke Parkerovih bandita - među kojima su i četvorica iz početka filma - te mu oduzmu novac. Međutim, pojave se vlasti koji uhite Parkera, te silom prilika Bambino i Trinita moraju predati sav novac njima. Kada odlaze, dvojica braće opet nailaze na vagon obitelji farmera kraj rijeke.

Glume[uredi - уреди | uredi izvor]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

I dalje me zovu Trinity uspio je hit iz 1970. čak i nadmašiti, jer se ovdje još dosljednije stavio naglasak na šale i scene tučnjave te više nisu dozvolile dodirne točke sa talijanskim špageti vesternom, kojeg su parodirali sa užitkom... Ova iznimno smiješna vestern parodija sa uspješnim duom Spencer-Hill još uvijek funkcionira usprkos protoku nekoliko desetljeća. Gledatelja zabavljaju slapstick scene i duhoviti dijalozi. Režiser i scenarist E.B. Clucher je svojedbno najbolje razumio iskoristiti i razraditi kvalitete svojih zvijezda, koje se često kriju u nijansama, što se katkad često previdi... Nisu samo obožavatelji ti koji ovaj smatraju čak i boljim od prethodnika Zovu me Trinity.

—Frank Brenner, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[3]

Dok su njih dvojica u prethodnom filmu bili 'cool' junaci radi konvencija talijanskih vesterna, koje su Spencer i Hill odigrali ironično, ali ipak ozbiljno, u I dalje me zovu Trinity djeluju, pak, poput velike djece. To je povremeno također duhovito, ali niti izdaleka tako uvjerljivo. Daljnji minus je sigurno prebacivanje središta filma. Dok Zovu me Trinity u biti nije bio parodija, već prije jedna komedija kao rezultat nastavka razvoja talijanskog vesterna, ovaj je nastavak u prvom redu čista zezancija. To se zrcali čak i u izboru glazbe, koja je jasno odsklizala u smjeru komedije. Ova komedija ipak funkcionira zapanjujuće dobro, kada se riješite očekivanja koja je probudio prvi film te ovo gledate kao film za sebe... Na kraju, I dalje me zovu Trinity nije toliko ambiciozna parodija kao što je bio prethodnik. Ipak, sveukupno ovaj film i dalje nudi dobru, laganu zabavu.

—Florian Tritsch, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.png[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference
Literatura
  • Bondanella, Peter (2009), A History of Italian Cinema, A&C Black, ISBN 9781441160690 
  • Fisher, Austin (2014), Radical Frontiers in the Spaghetti Western: Politics, Violence and Popular Italian Cinema, I.B.Tauris, ISBN 9781780767116 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]