Rajna

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Рајна)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Rajna
Rijeka kod Düsseldorfa
Lokacija
KontinentiEvropa
RegijeCentralna i Zapadna Evropa
Države Švicarska,  Lihtenštajn,  Austrija,  Francuska,  Njemačka,  Nizozemska
GradoviBasel, Strasbourg, Köln, Düsseldorf, Duisburg, Nijmegen, Rotterdam
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
  – koordinate
Tomasee Kanton Graubünden, Švicarska
2,343[1] m
46°49′24″N 9°24′27″E
Ušće
  – aps. visina
  – koordinate
  – vrsta
kod Rotterdama u Sjeverno more
0[1] m
51°58′54″N 4°4′50″E
delta
Dužina1,232[1] km
PritokeAare, Neckar, Majna, Ruhr, Mozel, Meuse, Scheldt
Hidrologija
Protok
  – srednji

2,900 m³/s
Sliv
  – površina
sjevernomorski
185,000 km²
Ulijeva se uSjeverno more
Karta

Karta porječja

Rajna (francuski: Rhin, njemački: Rhein, nizozemski: Rijn) je deseta najveća rijeka u Evropi duga 1,232 km,[1]

Rijeka je svoje njemačko ime Rhein dobila od keltskog Renos, što doslovce znači "ona koja teče", od proto-indoevropskog korena rei- ("teći, trčati").[2]

Za Rimskog carstva su Rajna i Dunav formirale najveći deo sjevernog Limesa(granice), od tog doba Rajna je vitalan plovni put, kojim se prevozi roba u unutrašnjost kontinenta. Služila je i kao odbrambena linija, a često je regionalna i međunarodna granica. Brojni zamcii praistorijske gradine svedoče o njenoj važnosti kao vodenog puta.

Hidrologija[uredi | uredi kod]

Kanjon Rajne (Ruinaulta) u Graubündena u Švajcarskoj
Rajna na izlazu iz Bodenskog jezera
Marksburg u blizini Koblenca podignut 1231.
Rajna i hemijska industrija u Veselingu kod Kölna

Švajcarska[uredi | uredi kod]

Rajna izvire u Lepontinskim Alpama u Kantonu Graubünden, gde se spajaju njene dve pritoke, Vorderrhein i Hinterrhein. Vorderrhein izvire iz jezera Tomasee i teče kroz živopisni kanjon Ruinaulta (švajcarski Veliki kanjon). Hinterrhein izvire iz glečera Paradies pored švicarske južne granice. Nešto niža pritoka Reno di Lei dotiče iz doline Val di Lei u Italiji.

Obe pritoke sastaju se u blizini mesta Reichenau u Graubindenu. Odatle Rajna, kao Alpska Rajna, teče na sever do granice Lihtenštajna i kasnije Austrije, a zatim se uliva u Bodensko jezero. Ponovi se izliva iz Bodenskog jezera, i kao Gornja Rajna prolazi preko Vodopada Rajne, gde se u nju uliva reka Aare, koja gotovo duplo uvećava količinu vode do gotovo 1.000 m³/s. Zatim čini granicu Nemačke dok se ne okrene ka severu kod tzv. Kolena Rajne kod Basela.

Nemačka i Francuska[uredi | uredi kod]

Posle Basela, kao Gornja Rajna, formira južni deo granice između Nemačke i Francuske u širokoj dolini, pre nego što uđe u Nemačku kod Rheinstettena, pored Karlsruhea.

Duga više od 1000 km Rajna najvećim delom prolazi kroz Nemačku. Tu se u Rajnu ulivaju brojne pritoke, kao što su Neckar, Majna i kasnije Mozel, koja donosi dodatnih 300 m³/s.

Između Bingena i Bona, Srednja Rajna teče kroz Dolinu srednje Rajne, formaciju stvorenu erozijom, koja se dogodila otprilike u istom periodu kada se okolno zemljište uzdiglo, dok je reka ostala na svom prvobitnom nivou. Kanjon je vrlo dubok, a poznat je po mnogobrojnim zamcima i vinogradima. Nalazi se na listi Svetske baštine, a poznat je kao „romantična Rajna“, sa više od 40 zamaka i tvrđava iz srednjeg veka i mnogih živopisnih vinogradarskih sela.

Iako ima dosta industrijskih mesta duž Rajne, najveći deo industrije skoncentrisan je oko Donje Rajne u Ruhr, gde Rajna protiče pored velikih gradova, Kölna, Düsseldorfa i Duisburga. Reka Rur, koja se uliva u Rajnu kod Duisburga je iznenađujuće čista i koristi se kao voda za piće. Ona dodaje Rajni još 70 m³/s. Međutim, druge reke iz Ruhra, a naročito Emscher, su prilično zagađene. Približujući se nizozemskoj granici Rajna dostiže prosečni protok vode od 2.290 m³/s, a prosečna širina joj je više od 300 metara.

Nizozemska[uredi | uredi kod]

Rajna potom skreće na zapad i ulazi u Nizozemsku, gde zajedno s rekama Meusom i Scheldtom formira veliku deltu. Na granici kod sela Spijk, u blizini Nijmegena i Arnhema Rajna je najšira, ali se zatim deli na dva glavna rukavca Waal i Nederrijn.

Nizvodno situacija postaje prilično komfuzna, jer ime „Rajna“ više nije povezano samo s glavnim tokom reke. Najveća količina rajnske vode (2/3) teče dalje na zapad Waalom, gde se spaja sa Meusom i uvire u Sjeverno more. Drugi rukavac Waala protiče kroz Rotterdam i teče dalje do Sjevernog mora, a treći rukavac Merwede odvaja se kod Dordrechta i uvire u estuarij Hollandsch Diep kod Rotterdama

Kod Arnhema se od Nederrijna odvaja rukavac IJssel (oko 1/9 voda) koji teče na sjever do ušća u IJsselmeer, nekadašnji zaljev Sjevernog mora. Za razliku od njega Nederrijn koji nosi oko 2/9 voda, produžava prema zapadu i teče paralelno sa Waalom, da bi nizvodno kod Wijk bij Duurstedea promjenio ime u - Lek, i teče dalje na zapad, gde se spaja sa rukavcem Merwedea - Noord, i ponovno mjenja ime u Nieuwe Maas i nakon tog uvire u Sjeverno more u Rotterdamu.

Ime Rijn (Rajna) odavde se koristi samo za manje rukavce dalje na severu koji su u rimsko doba činili glavni tok reke Rajne. Iako nose to ime, ovi rukavci zapravo i ne nose vodu reke Rajne, već služe za isušivanje okolnog zemljišta i poldera. Od Wijk bij Duurstedea, stari severni rukavac Rajne zove se „Vijugava Rajna“ (Kromme Rijn) i prolazi kroz Utrechta i dalje do Severnog mora.

Veći gradovi[uredi | uredi kod]

Basel, Strasbourg, Breisach, Karlsruhe, Mannheim, Ludvigshafen, Wiesbaden, Mainz, Koblenz, Bon, Köln, Düsseldorf, Duisburg, Arnhem, Nijmegen, Utrecht, Rotterdam.

Kanali[uredi | uredi kod]

Lorelei

Praistorija[uredi | uredi kod]

Paleolit[uredi | uredi kod]

Za vreme Srednjeg paleolita, oko 100.000-30.000. pne. (datumi uveliko variraju) zapadnu Evropu, uključujući doline Rajne i Dunava, nastanjivao je Neandertalac, koji je pripadao Musterijenskoj kulturi kamenih oruđa. Veruje se da je Neandertalac evoluirao od svog prethodnika Homo erektusa u blizini glečera, ali ovo pitanje nije definitivno rešeno.

Neandertalska nalazišta su zastupljenija na jugu, gde su preovladavale otvorene šume, a krečnjački teren je nudio više pećina za stanovanje. Rajna je tekla kroz otvorenu tundru, gde su Neandertalci lovili krupnu divljač, kao što su nosorozi i mamuti. Zbog toga su musterijanska nalazišta otkrivena u i oko doline Rajne.

Mezolit[uredi | uredi kod]

Pre otprilike 5600 godina pne, dolinu Rajne, kao i najveći deo Evrope, nastanjivao je Kromanjonac na mezolitskom stupnju kulturnog razvoja; što će reći da je bio lovac i sakupljač, ali je imao veća i specijalizovanija oruđa nego paleolitski čovek, znao je više o biljkama i životinjama, a možda je neke životinje i pripitomio.

Gvozdeno doba[uredi | uredi kod]

U ranom gvozdenom dobu, obe obale Rajne nastanjivala su keltska plemena. Međutim, na početku preromanskog gvozdenog doba, oko 600. pne., proto-germanska plemena su prešla reku Vesser i Haller, i raširila se duž čitave obale Rajne. Ova ekspanzija se u arheologiji naziva Jastorfska kultura. Od oko 500. pne. i kasnije, donja Rajna, a ne Vesser i Haller, bila je granica između keltskih i germanskih plemena.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rhein (njemački). Schweizerfluss. Pristupljeno 21.10. 2022. 
  2. Rhine (engleski). Etymology online. Pristupljeno 21.10. 2022. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Blackbourn, David (2006) The Conquest of Nature: Water, Landscape and the Making of Germany. The transformation of the Rhine since the eighteenth century.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]