Milutin Garašanin (političar)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Milutin Garašanin (razvrstavanje).
Milutin Garašanin
Milutin Garašanin (političar)

Biografija
Datum rođenja (1843-02-22)22. 2. 1843.
Mesto rođenja Beograd (Kneževina Srbija)
Datum smrti 5. 3. 1898. (dob: 55)
Mesto smrti Pariz (Francuska)
Mandat(i)
Premijer Srbije
Prethodnik Nikola Hristić
Naslednik Jovan Ristić

Milutin Garašanin (Beograd, 22. februar 1843. – Pariz, 5. mart 1898) je bio srpski političar, predsednik Vlade i ministar.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je od oca Ilije, pisca „Načertanija“ i predsednika srpske vlade u dva navrata, i majke Sofije rođene Danić rođen 10/22. februara 1843. godine.

Završio je artiljerijsku školu u Mecu u Francuskoj, a posle toga živeo na očevom imanju u Grockoj i bavio se mlinarskom industrijom. U srpsko-turskom ratu 1876. učestvovao je u činu artiljerijskog kapetana a u ratu sa Turskom 1877/78. bio je pomoćnik načelnika Javorske vojske u činu majora. Vojnu karijeru je završio u činu pukovnika.

Od 1881. do 1883. godine bio je ministar unutrašnjih dela. U januaru 1881. godine sa grupom mladokonzervativaca osnovao je Srpsku naprednu stranku i postao njen predsednik.

Saradnik je njenog časopisa „Videlo“ i osnivač časopisa Pogled. Godine 1883/84. odlazi na diplomatsku službu u Beč u svojsvu poslanika, a 1. marta 1884. postaje predsednik vlade i ministar spoljnih poslova do 23. marta 1886. godine a od tada pored uzima resor unutrašnjih poslova do 25. juna 1887. kada je razrešen, a kabinet sastavljaju liberali na čelu sa Jovanom Ristićem.

Od tada do 1889. godine urednik je stranačkog časopisa „Videlo“, a 1894. godine odlazi za poslanika Srbije u Parizu gde ostaje do 1895. godine kada postaje predsednik Narodne Skupštine Kraljevine Srbije.

Umro je u Parizu 21. februara/5. marta 1898. godine.

Garašanin je bio veoma cenjen kao publicista i govornik, najbolji na tadašnjoj političkoj sceni. Pored vojnih nauka koje je izučio imao je diplomu i politehničke akademije a 1893. godine izabran je za akademika Srpske kraljevske akademije.

On je učesnik prvog telefonskog razgovora na relaciji Beograd - Niš 1886. Sa druge strane linije, u Nišu, je bio kralj Milan Obrenović. Zbog slabe čujnosti i lošeg kvaliteta telefonske linije kralj je više puta ponavljao „Milutine, govori glasnije!“. Na kraju Garašanin je odgovorio: „Vaše Visočanstvo, ja govorim tako jako, da kada bi se popeo na toranj Saborne crkve Vi biste me nesumnjivo morali čuti u Nišu i bez telefona“

Autor je i književnih dela od kojih je najznačajnije Dokolice napisano 1892. godine.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]