Margita

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Маргита)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Margita


Pravoslavna crkva u selu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Plandište
Stanovništvo
Geografija

Margita (rum. Mărghita, mađ. Nagymargita) je naselje u Srbiji u opštini Plandište u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1047 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1313 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi kod]

Godine 1597.godine pominje se prvi put Margita. U 17-tom veku Szent Margita. U 19-tom veku – Nagy Margita. A od 1919.godine Margita.

Godine 1597. pominje se kao posed Gašpara Tota. Verovatno je, da je naselje prozvano po crkvenom patronu. Stanovnici naselja bili su Srbi.-1713.godine imalo je 22 doma.

Godine 1724.godine odselilo se mnogo stanovnika, na čija su se mesta, verovatno odmah posle 1740.godine naselili Rumuni, čija prezimena – Ardeljan, Caran, Šipecan, Gatajanc jasno odaju odakle su ovamo došli. Podignuta je crkva brvnara 1742.godine a 1810.sazidana je srpska crkva. 1835.god na Duhove, završeno je zidanje sadašnje crkve, koja je osvećena 1836.dodine.

Od 1716. do 1830.godine prolazila je pošta iz Temišvara kraj Dente, Margitice i Alibunara za Pančevo. .

Godine 1854. popisano je 1922 stanovnika. .

4.maja 1889.godine otvorena je železnička stanica na novo sagrađenoj pruzi Veliki Bečkerek- Margita, a 1.jula 1891.godine otvoren je saobraćaj i na novoj pruzi za Vršac. Na dan 31.januara 1821.godine popisano je 1807 stanovnika, od kojih je bilo: Srba 707, Slovaka 1, Rumuna 937, Nemaca 24, Mađara 69, i ostalih 35. .

Prilikom radova na prokopavanju moravičkog kanala, iskopan je jedan mamutov kostur, od kojuh se više kostiju čuva u vršačkom muzeju.[1]

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Margita živi 808 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (40,8 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 368 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,85.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1863 [2]
1953. 1975
1961. 1998
1971. 1827
1981. 1550
1991. 1313 1111
2002. 1261 1047
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
462 44.12%
Rumuni
  
303 28.93%
Romi
  
107 10.21%
Mađari
  
100 9.55%
Jugosloveni
  
37 3.53%
Makedonci
  
13 1.24%
Slovaci
  
7 0.66%
Nemci
  
3 0.28%
Hrvati
  
2 0.19%
Slovenci
  
2 0.19%
Ukrajinci
  
1 0.09%
Muslimani
  
1 0.09%
Bugari
  
1 0.09%
nepoznato
  
4 0.38%


Galerija[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu ISBN 86-85075-04-1:142-143
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Korišćena Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  2. Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.*
  3. Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  4. Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812–2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Naseljena mesta opština Plandište

Plandište Banatski Sokolac Barice Velika Greda Veliki Gaj Dužine Jermenovci Kupinik Laudonovac Margita Miletićevo Markovićevo Stari Lec Hajdučica (Plandište)