Kotor

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Котор)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu


Koordinate: 42° 25′ 40" SG Š, 18° 46′ 7" IGD

Kotor


Trg u Kotoru

Osnovni podaci
Opština Kotor
Stanovništvo
Stanovništvo ((2003)) 1331
Geografija
Koordinate 42°25′20″N 18°46′11″E / 42.422166°N 18.769833°E / 42.422166; 18.769833
Kotor na mapi Crne Gore
Kotor
Kotor
Kotor (Crne Gore)
Ostali podaci
Poštanski kod 85330
85339
Pozivni broj 032
Registarska oznaka KO


Koordinate: 42° 25′ 20" SGŠ, 18° 46′ 11" IGD

Venecijanska utvrđenja od XVI do XVII vijeka
Kotorska tvrđava
Svjetska baštinaUNESCO
 Crna Gora
Registriran:2017.
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iii, iv
Ugroženost:no
Referenca:[1533 UNESCO]

Kotor je primorski grad u opštini Kotor na obali Bokokotorskog zaliva u Crnoj Gori. Urbana cjelina u okviru bedema ima oko 1 333 stanovnika, a opština Kotor 23 000 stanovnika (2003).

Stara mediteranska kotorska luka, okružena impresivnim gradskim zidinama, je vrlo dobro sačuvana i pod zaštitom je UNESKO-a, kao svetska kulturna baština. Između 1420-1797 Kotor je sa okolinom pripadao Veneciji pa je venecijanski uticaj ostavio trag na gradskoj arhitekturi. Kotorski zaliv (Boka Kotorska) jedan je od najdubljih i najdužih zaliva na Jadranskom moru pa se često naziva najjužnijim fjordom Evrope. Litice Orjena i Lovćena koje natkriljuju grad predstavljaju jedan od najveličanstevnijih predela na Mediteranu.

Poslednjih godina sve je veći broj turista koje privlače kako prirodna lepota Boke Kotorske tako i sam stari kotorski grad.

Istorija[uredi | uredi kod]

Ulica u Kotoru
Katedrala sv. Trifuna

Kotor je prvi put bio naseljen u vrijeme antičkog Rima, kada je bio poznat kao Acruvium i bio deo rimske provincije Dalmacije. Ascrivium ili Ascruvium prvi put se pominje 168. pne..

Kotor je bio utvrđen još od ranog srednjeg veka, kada je imperator Justinijan I sazidao tvrđavu Ascrivium 535, posle proterivanja Gota, a drugi grad je verovatno sazidao Konstantin Porfirogenit u 10. veku na visijama iznad grada. Grad su 840. poharali Saraceni.

Današnje ime, Kotora potiče iz 9. stoljeća.[1] Podatak je preuzet iz djela Baltazara Splićanina, neosporno kasnog pisca, koji, u vezi sa zbivanjima u 9. stoljeću spominje Bosansko kraljevstvo i porijeklo imena današnjeg grada Kotor u Boki Kotorskoj, koji je kao i Risan, tada bio u graničnom području jugoistočnog dijela Kraljevine Bosne

Prema oba izvora, prilikom imenovanja budućeg grada Kotor, u to vrijeme su Ugri često upadali u Bosansku Kraljevinu i da su više puta opustošili teritoriju bosanskog grada Kotora, koji je u 2. knjizi svoje Geografije Gerard Rudniger označio kao Vesekatro, u blizini Banje Luke. Plemići iz bosanskog Kotora, po imenu Nedor, Miroslav i Vuksan, uz još neke druge, saznavši da se zida novi grad na moru, krenuše sa svom svojom imovinom velike vrijednost u zlatu i srebru prema poznatoj lokaciji , budući da je Bosansko Kraljevstvo bilo bogato rudama plemenitih metala. Kada su, prema navodima Mihajla Solinjanina (u opisu Dalmacije), stigli u Risan, razglasili su svoju namjeru da tu podignu tvrđavu u kojoj će biti sigurni. Kad su to doznali građani tadašnjeg naselja Askrivija, pozvali su da planirani trošak koji su ulože u izgradnju već započetog grada, "te da združeni žive kao pravi prijatelji i građani".

"Bosanci, koji su to inače željeli, ne prihvatiše odmah ovaj prijedlog već poslije nekoliko dana odgovoriše da su spremni udovoljiti njihovom traženju, ali pod uslovom da se novi grad nazove imenom njihove otadžbine, Kotor. Ovo nisu prihvatili Askrivljani, ali se docnije (kaže Solinjanin), po nagovoru svog biskupa, složiše da bace žrijeb, te da tako odluče kojim imenom da se grad nazove. I žrijeb ispade u prilog Kotorana Bosanaca."

Godine 1002. opljačkali su ga sloveni, a kasnije ga je makedonski car Samuilo predao Srbiji, ali je grad, pod zaštitom Srbije, a u savezu s Dubrovnikom, sačuvao nedirnutim svoje republikanske institucije, i svoje pravo da zaključuje ugovore i učestvuje u ratu. U to vreme on je već bio episkopsko sedište a u 13. veku su ustanovljeni dominikanski i franjevački manastiri da spreče širenje bogumilstva

U 14. vijeku trgovina grada Cattaro, kako je tada zvan, konkurisala je dubrovačkoj i izazivala zavist Venecije. Treba spomenuti da je grad Kotor imao statut iz 1301. godine, kojim se dokazuje da je uvijek imao status grada. Za vrijeme dinastije Nemanjića, Kotor je uživao veliku autonomiju i povlastice. Pad Srbije 1389. ostavio je grad bez zaštite, i pošto je naizmjenice padao u ruke Mlečana i Mađara, konačno je 1420. došao pod mletačku vlast.

Kotor su opsađivali i Turci 1538. i 1657, posjećivala ga kuga 1572, a gotovo je uništen u zemljotresima 1563 i 1667. Po Sporazumu iz Kampo Fromija iz 1797. prešao je u ruke Austrije; ali je 1805, po sporazumu iz Presburga, dodeljen Italiji, da bi konačno postao dio francuskog carstva 1810.

Godine 1814, grad je vraćen Austriji posle Bečkog kongresa. Pokušaj prisilnog regrutovanja stanovništva, napušten 1869, ali uspešan 1881, izazvao je dve kratkotrajne pobune među Krivošijama na zapadnoj strani planine Orjena, za koje vrijeme je Kotor bio sjedište austrijskog štaba.

U Prvom svetskom ratu Kotor je bio poprište žestokih borbi između Crne Gore i Austro-Ugarske. Posle 1918. Kotor je postao deo Jugoslavije, a posle 1945. deo tadašnje Socijalističke Republike Crne Gore u okviru socijalističke Jugoslavije.

Do početka 20. veka Hrvati su u Kotoru (starom gradu) i drugim pojedinim mestima Boke Kotorske činili većinu, dok su u Boki inače većinu činili Srbi. U proteklom veku procenat Hrvata je u ovom području naglo opadao, tako da danas većinu stanovništva čine Crnogorci i Srbi.

15. april 1979. godine, Kotor je doživio užasan zemljotres, i ostali gradovi Crne Gore i cijele Jadranske Obale su pretrpjeli znatna oštećenja. Rekonstrukcija je trajala 10 godina pa i više za određena važna zdanja: Katedrala Svetog Trifuna, Crkva Svetog Luke, Kneževa palata itd.

Naseljena mjesta[uredi | uredi kod]

Bigova, Bratešići, Bunovići, Čavori, Dobrota, Donji Morinj, Donji Orahovac, Donji Stoliv, Dragalj, Dražin Vrt, Dub, Glavati, Glavatičići, Gornji Morinj, Gornji Orahovac, Gornji Stoliv, Gornji Škaljari, Gorovići, Han, Kavač, Knežlaz, Kolužunj, Kovači, Kostanjica, Kotor, Krimovica, Kubasi, Lastva Grbaljska, Ledenice, Lipci, Lješevići, Mali Zalazi, Malov Do, Mirac, Muo, Nalježići, Pelinovo, Perast, Pištet, Pobrđe, Prijeradi, Prčanj, Radanovići, Risan, Strp, Sutvara, Šišići, Škaljari, Špiljari, Trešnjica, Ukropci, Unijerina, Veliki Zalazi, Višnjeva, Vranovići, Zagora, Zvečava.

Kultura[uredi | uredi kod]

U srednjem veku u Kotoru su stvarali grčki slikari, medju kojima Nikola i Manojlo na početku XIV. vijeka. U XIII i XIV vijeku Kotor ima svoju apoteku i ljekare, zlatare, kovače oružja i kovačnicu novca, biblioteku, klasično obrazovanje, teologe, komunalno uređenje grada i Statut, notarske knjige... Pre više od pet vekova u Kotoru je živio poznati dućandžija Marin Druško. Vredi pomenuti i poznatog trgovca i kotorskog kapetana Marka Grgurovića. Kada je u pitanju kotorska renesansa književnost valja pomenuti Đorđa Bizantija, koji već 1532. u Veneciji štampa stihove na italijanskom i latinskom. Ipak, najpolodonosniji renesansni poeta je Kotoranin Ludovik Paskvalić (1500 - 1551). Uz prethodnu dvojicu, XVI vek u Kotoru obilježio je i pjesnik Ivan Bona Borilis.

I teološki pisci su dali veliki kultorolški doprinos Kotoru. Jedan od najznačajnijih je Luka Bizanti, koji je 4. decenije upravljao kotorskom crkvom.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

U Kotoru se nalazi Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore. Takođe u Kotoru postoje Pomorski fakultet kao i Fakultet za turizam i hotelijerstvo Univerziteta Crne Gore. Kotor ima studetski dom u Dobroti "Spasić-Masera".

U srednjoškolski centar koji se nalazi u Dobroti spadaju Gimnazija, Srednja medicinska škola, Srednja ekonomska škola kao i Nautička i Brodomašinska škola.

Opština Kotor suočena sa krahom opštinskog budžeta za 2011/12. nije raspisala konkurs za stipendiranje talentovanih studenata, dok stipendiranje talentovanih učenika i nije predviđeno opštinskim budžetom. Tokom godine 2010/11. dodjeljeno je samo 20 stipendija, i za tu svrhu je izdvojeno 20.000 eura, dok se, primjera radi, za kancelarijski materijal potreban Opštini godišnje izdvaja 25.000 eura.

Sport[uredi | uredi kod]

  • Vaterpolo Klub Primorac Kotor, osvajač Kupa evropskih prvaka 2009. godine.
  • Vaterpolo Akademija Cattaro
  • Fudbalski klub Bokelj

Istaknute ličnosti[uredi | uredi kod]

  • admiral Matija Zmajević
  • Risto Milić, srpski pjesnik
  • Jelisaveta Popović, srpska kompozitorka
  • Svetozar Marović, bivši predsjednik državne zajednice Srbije i Crne Gore
  • Veljko Uskoković, vaterpolista
  • Nikola Janović, vaterpolista
  • Boris Zloković, vaterpolista
  • Ranko Perović, vaterpolo trener
  • Krsto Mazarović, carski letač, prvi aeronautičar u Hrvata i u Južnih Slavena; 1789. godine izveo je u Zagrebu demonstraciju leta balonom u Zagrebu
  • Ivan Visin (Ivo Vizin), pomorac i istraživač
  • Saša Balić, crnogorski fudbaler
  • Marinko Madžgalj, pjevač grupe Flamingosi i glumac
  • Mirko Vičević, vaterpolista i vaterpolo trener
  • Vaso L. Ćuković, dobrotvor
  • Stevan Koprivica, dramski pisac i scenarista
  • Andrija Maurović, hrvatski likovni umjetnik
  • Andrija Popović,vaterpolista i političar

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Orbin M. (1601). Regno degli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni. Historia di Mavro Orbini raveseo Abbate Melitense. 3. Dalmatia, Croatia, Bosna, Servia & Bvulgaria / Kraljevstvo Slavena (prijevod iz 1968.). Pesaro/Beograd: Girolamo Concordia/Srpska književna zadruga. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]