Coordinates: 28°38′24″N 80°16′48″W / 28.64000°N 80.28000°W / 28.64000; -80.28000

Katastrofa space shuttlea Challenger

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Katastrofa
Spejs-šatla
„Challenger”
Dim i debris nakon eksplozije šatla Challenger
Šatl kratko nakon eksplozije
Orig. naziv Space Shuttle Challenger
disaster
Datum28. 1. 1986; prije 38 god. (1986-01-28)
Vrijeme11:39:13 EST (16:39:13 UTC)
Lokacija
Uzrokpucanje O-prstena
u desnom SRB-u
Ishodnerad na misiji gotovo tri
godine, period tokom kojeg
su implementirane razne
sigurnosne mjere (kao što je
redizajn SRB-a ili nova
politika za menadžment
donošenja odluka za
naredna lansiranja)
Umrli
TraženiKomisija Rodžers

Katastrofa Spejs-šatla „Challenger” (engl. ’Space Shuttle Challenger disaster’) bila je fatalna nesreća u SAD-u. Svemirski program je bio nazvan Challenger (izgovor: čelendžer; doslovni prijevod: izazivač). Nesreća se desila 28. januara 1986. godine, kada je spejs-šatl poznat kao ’OV-099’ eksplodirao u letu, pri čemu je stradalo svih sedam članova posade. Ovo je bila prva fatalna nesreća američke misije sa već lansiranim šatlom. Oznaka misije je bila ’STS-51-L’ i predstavljala je deseti let orbitera 'Challenger' i dvadeset peti let sa posadom spejs-šatla. Posada se bavila komunikacijskim satelitom i proučavala je Helijev komet (bili su u orbiti). Letjelica se raspala (dezintegrisala) nad Atlantikom, kod obale Kanjaveral (Florida), u 11 sati i 39 minuta EST odnosno 16 sati i 39 minuta UTC.[1]

Nesreću je izazvala greška na dva O-prstena (spojeni zaptivači) viška, na desnoj strani šatlovog ’solidnog raketnog bustera’ (akronim: SRB). Najniže temperature pri lansiranju smanjile su elastičnost gumenih O-prstena, smanjujući mogućnost zaptivanja spojeva. Prsteni s greškom izazvali su otptivanje kratko nakon odvajanja/polijetanja, što je omogućilo curenje gasu pod pritiskom iz unutrašnjosti SRB-a i gorenje zida susjednog ’eksternalnog gorivnog tanka’ (vanjski spremnik ili posuda za gorivo). Ovo je dovelo do separacije ili odvajanja desnostranog SRB-ovog ’aft-atačmenta’ i strukturalni neuspjeh eksternalnog tanka. Poslijedi eksplozije, orbiter, koji je uključivao kompartman s posadom, raspao se djelovanjem (dejstvom) aerodinamičkih sila otpora; kompartman s posadom i mnogi drugi fragmenti letjelice spašeni su s okeanskog dna nakon tromjesečne potrage (search-and-recovery operation, operacija traženja i obnavljanja). Tačan tajming smrti posade je nepoznat; nekoliko članova posade, poznato je, preživjelo je inicijalni raspad svemirske letjelice. Po dizajnu, orbiter nije imao sistem za bjekstvo, a udar kompartmana s posadom pri terminalnoj brzini na površinu okeanskog dna bio je prejak za preživjeti.

Nesreća je rezultovala tridesetdvomjesečnim prekidom u programu. Tadašnji predsjednik SAD-a Ronald Regan učestvovao je u osnivanju Komisije Rodžers za istraživanje nesreće. Komisija je kritikovala NASA-inu organizacionu kulturu i procese donošenja odluka koji su doveli do nesreće. Testni podaci od najranije 1977. godine otkrili su potencijalno katastrofalnu grešku kod O-prstenova SRB-a. Pravi problem u NASA-i nisu mogli da otkriju. Menadžeri NASA-e takođe su odbacili upozorenja od inžinjera o opasnostima lansiranja na niskim temperaturama i nisu izvijestili o ovim tehničkim propustima svojim nadređenima. Kao rezultat nesreće, NASA je osnovala Ured za bezbjednost, pouzdanost i osiguravanje kvaliteta (engl. Office of Safety, Reliability and Quality Assurance); cilj je bio ukazivanje na potrebu za boljom bezbjednosnom organizacijom. Komercijalni sateliti bili bi lansirani na ELV-ovima, umjesto sa orbiterom s posadom. Radi zamjenjivanja 'Challenger'-a, pravljenje novog, ’OV-105’, odobreno je 1987. godine i novi orbiter prvi put je poletio 1992. godine. Kasnije, misije šatla lansirane su s redizajniranim SRB-ovima i posada je nosila odjela pod pritiskom tokom boravka van atmosfere.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. History.com editors. „Challenger Explosion”. 

Galerija slika[uredi | uredi kod]