Brankov most

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Бранков мост)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pogled na Brankov most iz vazduha

Brankov most premošćava reku Savu i spaja Novi Beograd sa centrom Beograda. Brankov most je po obimu saobraćaja drugi most po važnosti u Beogradu (posle Gazele).

Istorija[uredi | uredi kod]

Most kralja Aleksandra[uredi | uredi kod]

Godine 1930. raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko reke Save u Beogradu, a posao je ustupljen inostranoj firmi iz Oberhauzena. Do tada je preko Save u Beogradu postojao samo železnički most sagrađen još 1884. godine. Pošto je položaj mosta definisan u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova zahtevan je uslov da se reka Sava premosti jednim otvorom od 250m, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12m. Građenje je počelo jula 1930. godine, a most je pušten u sobraćaj decembra 1934. godine. Ukupna dužina mosta iznosila je 474m (7.7+75,0+261,0+75,0+9,0+47,0 - počev od novobeogradske strane). Glavna mostovska konstrukcija, raspona 75+261+75m izvedena je kao viseći most po ugledu na viseći most preko reke Rajne u Kelnu. Ovaj most nazvan most kralja Aleksandra je porušen u ratnim razaranjima (II svetski rat), te je služio relativno kratko.

Most preko Save u produžetku Brankove ulica[uredi | uredi kod]

Na stubovima i oporcima starog visećeg mosta - koji su u znatnoj meri diktirali i omogućili novo rešenje u pogledu konstruktivnog sistema, 1956. godine pušten je u saobraćaj novi drumski most.

Tehničke karakteristike mosta[uredi | uredi kod]

Mostovska konstrukcija je uređena u koprodukciji naših preduzeća sa firmom MAN iz tadašnje SR Nemačke u periodu 1953.-1956. godine. Noseća konstrukcija je pun kontinualni nosač raspona 75+261+75m, sa kolovozom na gornjem pojasu širine 12m sa dve pešačke staze po 3m. Na ovom mostu prvi put kod nas je primenjena savremena kolovozna tabla u vidu ortotropne ploče, kao i to da je ovaj most sa glavnim rasponom od 261m svojevremeno držao rekord u svetu za ovakav kontinualni sistem. Posle puštanja u sobraćaj, nakon 15. godina proučavani su njegovi kapaciteti zbog naglog razvoja Beograda na levoj obali Save. Pa je i razrađena koncepcija rekonstrukcije, a da se pri tom najmanje ometa saobraćaj tokom izvođenja radova. Postojeći (stari) most sa kolovozom širine 12m i sa dve pešačke staze širine po 3m, po demontaži nizvodne pešačke staze, rekonstruisan je za kolovoz sa tri istosmerne trake ukupne širine 10.5m, i ostavljena je uzvodna pešačka staza širine 2.8m, a deo nje je iskorišćen za smeštaj kandelabra za osvetljenje mosta. Kolovoz za drugi smer iz pravca Brankove ulice širine 10.5m sa dve zaštitne trake od po 0.7m i nizvodnom pešačkom stazom širine 2.25m, postavljan je na novoj mostovskoj konstrukciji tako da ležišta srednjih oslonaca koriste postojeće fundamente. Nova nizvodna konstrukcija je kontinualni nosaš preko tri polja raspona 81,5+261+81,5m. U poprečnom preseku konstrukcija je sandučastog preskea. Most u proseku dnevno pređe oko 90.000 vozila.[1]

Sa beogradske strane mosta postavljen je i biciklistički lift 2006.

Projektanti konstrukcije mosta[uredi | uredi kod]

Prvobitan projekat je uradila nemačka firma "MAN". Projekat proširenja mosta uradila je radna organizacija "Mostprojekt", Beograd. Glavni projektant D.Dragojević, dipl.inž.gradj.

Ime mosta[uredi | uredi kod]

Most se tokom komunističke vladavine zvanično zvao Most bratstva i jedinstva, ali ovaj naziv se nikada nije ustalio. Beograđani su ovaj most ponekad zvali Savski most ili most u Brankovoj ulici jer se preko njega ulazi ulicu nazvanu po pesniku Branku Radičeviću.

Posle nekog vremena se ustalio naziv Brankov most. Ipak, i dalje vlada nedoumica oko naziva mosta jer i dalje nije jasno po kome most nosi ime - po Branku Radičeviću po kome je nazvana ulica u koju se ulazi mostom ili po Branku Ćopiću koji je počinio samoubistvo skočivši sa mosta 1984.

Panoramski lift[uredi | uredi kod]

Godine 2002. su učesnici drugog Bajk Festa potpisali peticiju za izgradnju lifta za bicikliste i uputili je gradskim vlastima. Krajem avgusta 2005. godine je na desnoj obali pušten[2] u rad teretno-panoramski lift, namenjen biciklistima i pešacima, nosivosti 1800 kg, visine dizanja 13,5 m, koji omogućuje biciklistima da sa novobeogradske strane mogu preći na desnu Savsku obalu. Kapacitet lifta je do deset bicikala.

Videti takođe[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Čelični mostovi, dr. Dragan Buđevac, dipl. inž. građ. i mr.Bratislav Stipanić, dipl. inž. gradj. IRO "Gradjevinska knjiga", Beograd, 1989.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Cevovod na Brankovom mostu”. Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. 02. 08. 2006.. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-23. Pristupljeno 2007-08-05. 
  2. Članak o puštanju u rad Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u, Kurir, Otvoren lift za bicikliste, 29-08-2005

Vanjske veze[uredi | uredi kod]