Branislav Crnčević

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Бранислав Црнчевић)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Branislav Crnčević levo

Branislav (Brana) Crnčević (Kovačica, 8. februar 1933 - Beograd, 14. april 2011) je bio srpski književnik, aforističar, novinar, scenarista, politički komentator i član SNS.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 8. februara 1933. godine u Kovačici (mada neki smatraju da je rođen 1935. godine u Rumi), u Srbiji.

Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju karijeru je započeo kao službenik predstavništva zrenjaninske pivare u Novom Sadu. Zatim je usledila novinarsko-urednička faza u listovima „Jež“ i „Duga“, kao i u listu za decu „Mali jež“. Takođe je objavljivao kolumne u raznim listovima i časopisima, među kojima su „NIN“ i „Politika“. U međuvremenu, objavio je svoju prvu knjigu za decu Bosonogi i nebo, a nešto kasnije i prvu zbirku aforizama Piši kao što ćutiš. Na književnu scenu je stupio pod pseudonimom Vinon Rumski i Branislav BIP. Tokom svoje duge karijere pisao je literaturu za decu, romane, aforizme, priče, televizijske drame, pesme... Dobitnik je nagrade „Zmajevih dečijih igara" za stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, 1987. godine,te nagrada Zlatni beočug za životno delo (Beograd, 2010), Zlatni ključić grada Smedereva za književnost za decu, Zlatni krst Cara Lazara za pesništvo (Gračanica, 2010), Majstorsko pismo Književne zajednice „Borisav Stanković" (Vranje, 2011)..

Crnčevićeva dela su osećajna, jednostavna i bajkovita, što ga preporučuje kako deci, tako i odraslim čitaocima. Za građu svojih dela, on uzima stvarne, razigrane, ali i tužne slike života. Književnoj temi pristupa anegdotski sa stanovišta humora i fine ironije. Aforizmi koje je objavljivao uglavnom su na temu karaktera Srba i problema male države.

Pored njegove književne karijere ističe se i Crnčevićevo političko angažovanje, pa ga tako mnogi danas pamte kao dobrog prijatelja bivšeg predsednika Slobodana Miloševića. 1990. godine izabran je za predsednika Matice iseljenika Srbije. Bio je član SDS-a, i zagovornik nevinosti Radovana Karadžića pred Haškim Tribunalom. Poznat je po izjavi:

Srbi nemaju ratnih zločinaca.[1]

– Brana Crnčević, februara 1994. na Televiziji Politika

Po odlasku Vojislava Šešelja u Hag učlanjuje se u SRS, ali nakon cepanja te stranke na dve političke opcije odlazi za Tomislavom Nikolićem u SNS. Brana Crnčević je član Senata Republike Srpske od 1996. godine i dobitnik Ordena Njegoša prvog reda.

Umro je 14. aprila 2011. godine u Beogradu, posle duge i teške bolesti.[2]

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • 1963. Bosonogi i nebo
  • 1963. Cipelice od krokodilske kože
  • 1963. Njen prvi čaj
  • 1965. Devojka sa tri oca
  • 1965. Kafanica, sudnica, ludnica (izvođeno i kao predstava u Ateljeu 212)
  • 1965. Piši kao što ćutiš
  • 1968. Dunavo
  • 19671971 Zanati
  • 1971. Kapetan i lula
  • 1971, 1981, 1989, 2006. Dnevnik jednog...
  • 1978. Peta strana sveta
  • 1982. Sibiri
  • 1982. Emigrant i igra
  • 1984. Mrav dobra srca
  • 1985. Snovi bez tumačenja
  • 1990, 2006. Srpska posla
  • 1992, 2006. Srpska i hrvatska posla
  • 1994. Glasnik
  • 1997. Crni đavo, crveni rep I, II 2001. III
  • 2001. Pesme
  • 2003. Zaštitnica umetnosti i druge pripovetke
  • 2005. Zemlja nadimaka
  • 2006. Knjiga zadušnica
  • 2006. Obećani svet
  • 2007. Sedam mokrih majica i drugi zapisi
  • 2008. Ima da nas nema
  • 2009. Čuvari pepela
  • 2010. Šta ima
  • 2011. Crni đavo, crveni rep I,II

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]