Ararat

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Арарат)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala značenja, vidi Ararat (razvrstavanje).


Koordinate: 39° 42' 07″ SG Š, 44° 17' 50″ IGD

Ararat
Visina5.137 metara
KoordinateŠablon:Coor
MestoTurska
PlaninaArarat
Prvi usponnepoznat
Najlakša rutajužna strana
Težina rutelako penjanje po snegu/ledu

Planina Ararat (turski Ağrı Dağı; jermenski Արարատ; persijski آرارات; hebrejski אררט, standardni hebrejski Ararat, tiberijski hebrejski ʾĂrārāṭ), najviši vrh u savremenoj Turskoj, snegom pokrivena uspavana vulkanska kupa visoka 5.165 metara (16,945 ft), nalazi se na severoistoku Turske, 16 km zapadno od Irana i 32 km južno od Jermenije. U Biblijskoj Knjizi postanja ova planina se označava kao mesto gde se nasukala Nojeva barka posle potopa.

Manji vrh, Mali Ararat (3.896 m), uzdiže se jugoistočno od glavnog vrha. Plato od lave proteže se između dva vrhunca. Tehnički, Ararat je stratovulkan, formiran od bujica lave i užarenih stena. Ararat pripada kavkaskom masivu.

Poslednja aktivnost planine bio je veliki zemljotres u julu 1840, s centrom oko klanca Ahora, severoistočna provalija koja se obrušava 1.825 metara (6,000 ft) od vrha planine.

Pogled na Ararat iz Jerevana

Simbolizam[uredi | uredi kod]

Iako se planina nalazi u Turskoj, Ararat je nacionalni simbol Jermenije, gde se ponekad naziva Masis (Մասիս), i nekada je bio jermenska teritorija dok nije došao u turske ruke oko 1915. Planina Ararat predstavljena je u centru jermenskog grba. Planina se jasno vidi sa skoro svih lokacija u Jermeniji, uključujući glavni grad Jerevan (zapravo, najbolje se vidi iz manastira Hor Birap), a jermenski umetnici ga često prikazuju na slikama, opsidijanskim gravurama i tablama za bekgemon. Bez obzira na to turske vlasti strogo kontrolišu strance koji se penju na Ararat i ne dozvoljavaju Jermenima uspon.

Uspon[uredi | uredi kod]

Predstavnici Srbije na Araratu (avgust 2006.)

Uspon na Ararat se najčešće izvodi sa južne strane iz Dogubajazita. Makadamski put vodi do 2200m odakle se put nastavlja pešice. Kurdi nomadi koji žive na obroncima planine, obavljaju prenos stvari, pa čak i ljudi na konjima i mazgama do visine od 4200m. Prvi bazni logor smešten je na 3200m i u njemu postoji tehnička voda, a od domorodaca je moguće kupiti vodu za piće. Put do njega je blag i širok, dok se odatle nagib terena naglo povećava, a promenu nagiba prati i nestanak vegetacije. Na visini od oko 3800m se nalazi zimski bazni logor. Najviša tačka do koje konji i mazge iznose opremu je mali plato na oko 4200m na kom se tokom letnjih meseci nalazi drugi bazni logor iz koga se kreće na uspon. Pored logora se nalazi urvina koja je ostala otapanjem lednika u kojoj se sa vremena na vreme ruše stene uz strahovitu buku. U logoru postoji voda za piće tzv. snežnica(voda nastala topljenjem snega). Iz ovog baznog logora se najčešće kreće na završni uspon, iako postoji još jedan bazni logor na većoj visini za slučaj nužde, a uspon po kamenjaru traje sve do 4900m na koliko se nalazi granica večitog snega.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]