Žuta bukva (spomenik prirode)
| Žuta bukva | |
|---|---|
IUCN kategorija III (spomenik prirode) | |
| Lokacija | |
| Najbliži grad | Kotor Varoš |
| Površina | 0,005 km2 |
| Osnivanje | 2021.[1] |
| Upravitelj | Privredno društvo Eko-etno selo "Žuta bukva |
Žuta bukva (latinski: Fagus moesiaca (K. Maly) Czecz. var. aurea serbica Tošić) nalazi se u MZ Vagani, selo Zaselje, zaseok Stolići, opština Kotor Varoš, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[2] Stablo je karakteristično po izrazito žutom lišću od pupanja u proljeće do opadanja u jesen, što je čini jedinim takvim varijetetom bukve u Evropi.[3] Stablo je veoma staro, pravilne i široko granate krošnje. Razlikuje se od tipične bukve po boji listova i grančica – listovi su veoma žuti i sjajni, a grančice su crvenkaste boje. Na površini od 400 m² oko bukve nalazi se oko 100 mladih jedinki. Pukotina u stablu je ispunjena kamenom, gipsom i pur-pjenom kako bi se drvo zaštitilo od daljeg truljenja. [4]
Vlada Republike Srpske na sjednici od 14. marta 2012. godine donijela je odluku da se Žuta bukva, kao dendrološki raritet, proglasi za zaštićeno podruje III kategorije – spomenik prirode.[1] Površina zone zaštite je 5007 m². O spomeniku prirode brine se opština Kotor Varoš, koja je upravljanje povjerila privrednom društvu Eko-etno selo "Žuta bukva".
Stablo žute bukve staro je oko 300 godina i karakteristično po ujednačenoj zlatnožutoj boji lišća.
| Visina stabla | 15,0 m |
| Obim debla na 1,3 m | 445,0 cm |
| Širina krune | 18 x 17,5 m |
| Prečnik debla | 141,72 cm |
| Visina debla do prve grane | 2,3 m |
- ↑ 1,0 1,1 „Odluka o zaštiti spomenika prirode "Žuta bukva"”. Službeni glasnik Republike Srpske, broj 117, 25.11.2011.. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ „Žuta Bukva – spomenik prirode”. Opština Kotor Varoš - opstinakotorvaros.com. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ↑ „Zaštićena područja RS: Spomenik prirode - Žuta bukva”. Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, e-priroda.rs.ba/. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Spomenik prirode - Žuta bukva”. cin.ba - Centar istraživačkog novinarstva, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2018.