Župa Zagorje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Župa Zagorje je srednjovjekovna političkoteritorijalna organizacija, na prostoru koji je obuhvatao područje između gornjeg toka rijeka Neretve i Drine.

Župa se prvi put spominje oko 1322. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, kojom knezu Vukoslavu daruje župe Banicu i Vrbanju. Iz spomenute povelje vidi se da je Zagorje predstavljao župan Poznanj Purčić. Župa je kasnije, sve do kraja državne samostalnosti srednjovjekovne Bosne 1463, predstavljala dio feudalne domene nadaleko poznate porodice Hranića-Kosača.

O naseljenosti ovog kraja u srednjem vijeku govore brojne nekropole sa stećcima. Među njima je veliki broj ukrašenih stećaka, a nekoliko ih ima originalne motive i natpise. Dvije nekropole su nacionalni spomenici BiH.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Vladimir Ćorović, Beograd, novembar 2001 - Istorija srpskog naroda
  • Pavao Anđelić, Svjetlost, Sarajevo, 1982 – STUDIJE O TERITORIJALNOPOLITIČKOJ ORGANIZACIJI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE