Živojin Lazović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Živojin Lazović (? - februar 1945), poznatiji kao Živan Lazović, je bio komandant Smederevskog korpusa Jugoslovenske vojske u otadžbini u II svetskom ratu.

Jedan je od ključnih aktera zloglasnih četničkih pokolja u Boleču i pokolja u Drugovcu u okupiranoj Srbiji.

Po činu je bio poručnik, a potom kapetan. Poginuo je u tokom povlačenja u Bosnu.[1]

Drugi svetski rat[uredi | uredi kod]

Pokolji u okolini Beograda[uredi | uredi kod]

Posmrtni ostaci žrtava pokolja u Vraniću, ekshumirani 7. decembra 2009.

Draža Mihailović je oktobra 1943. naredio Lazoviću i ostalima čišćenje okoline Beograda od komunista i njihovih simpatizera, dodelivši mu čin kapetana:

Na svim oblastima u neposrednoj blizini Beograda, nakotili su se komunisti i njihovi simpatizeri. Naređuje se komandantima, i to: majoru Mihailu Jovanoviću, kapetanu Lazoviću, kapetanu Nikoli Kalabiću, dalje Komarčeviću i rudničkom korpusu da najenergičnije sa juga na sever… čisteći usput i sve srezove, naročito srez kosmajski, naročito je važno što pre očistiti srezove Grocka i Umka. U isto vreme čestitam čin kapetana Živojinu Lazoviću i Nikoli Kalabiću... Unapređenja biće još s obzirom na zasluge...[2]

– Depeša generala Mihailovića komandantima od 5 oktobra 1943.

24. novembra 1943. godine Draža naređuje Milošu Radojloviću, komandantu Mlavsko-smederevske grupe korpusa, da pomogne Lazovićevu akciju čišćenja komunista južno od Beograda:

U pogledu uništavanja komunista na reonu avalskog korpusa izdato je naređenje puk. Simiću i puk. Simić za ovaj rad ima da upotrebi korpus Žike Lazovića, Kalabićev korpus, avalski, kosmajski i druge snage. Vi umesto što vodite neke razgovore sa Englezima koji sada idu ka vama, učinite sve da ova akcija bude potpomognuta...[3]

– Depeša generala Mihailovića Milošu Radojloviću, komandantu Mlavsko-smederevske grupe korpusa od 24. novembra 1943.
Zaleđe Beograda (roze), gde su Lazovićevi četnici bili ovlašteni od Nemaca da ubijaju pripadnike pokreta otpora.

20. decembra 1943. godine Jevrem Simić izveštava generala Mihailovića da Živojin Lazović (Dob) i Nikola Kalabić (Ras) "čiste teren od crvenih":

Dob i Ras čiste od crvenih svoj teren i još Kosmaj i Rudnik.[4]

– Depeša Jevrema Simića generalu Mihailoviću od 20. decembra 1943.

27. decembra 1943. Živan Lazović je izvestio Dražu Mihailovića o likvidacijama civila u Boleču:

Stanje u korpusu redovno. Sa 400 ljudi nalazim se u selu Boleču, srez Grocka. Selo sam blokirao 27 - XII u 4 sata izjutra, pretres otpočeo u 8 časova, uhvaćeno 11 aktivnih komunista i 15 simpatizera. Održao sam govor pred 1000 ljudi. Iz sela uopšte niko ne veruje da nas uopšte ima. Selo je potpuno komunizirano... Svi pohvatani komunisti likvidirani i to: 30, 10 iz Boleča i 20 iz ostalih sela.[5]

– Depeša Živana Lazovića, komandanta Smederevskog korpusa, Draži Mihailoviću od 27. decembra 1943.

28. decembra Živan Lazović javlja Draži iz Vrčina da lokalni četnici borave pod zaštitom Nemaca i nose policijska odela:

Nalazim se u selu Vrčinu. Komandant vračarske brigade, kome je dodeljeno ovo selo, video sam, sa sobom vodi 20 vojnika, većinom policisko odelo sa policiskim pločicama na grudima. Stalno boravi u jednom kraju, većinom blizu železničke stanice na kojoj ima 50 Nemaca, te je na ovaj način obezbeđen da ga komunisti ne napadaju... narod videći njih u policijskom odelu sa pločicama nije ubeđen da je ovo naša organizacija.[5]

– Depeša Živana Lazovića, komandanta Smederevskog korpusa, Draži Mihailoviću od 28. decembra 1943.

29. decembra 1943, pri povratku iz pokolja u Boleču, Živan Lazović je govorio: »Poklali smo noćas 30 ljudi u Boleču«.[6] Istog dana, Mihailovićev poverenik poslat kod Lazovića ga izveštava o Lazovićevim zločinima:

Pored mnogih zaklanih i opljačkanih, mnogi seljaci su na drumu i skidano im je odelo i obuća. Od poklanih seljaka opljačkani su dukati i druge stvari. Kapetan Lazović lično je sklon da svakog brzo likvidira, čim mu se učini da mu stoji na putu ili nešto smeta. Ubija pojedince po neproverenim dostavama, bez saslušanja i presude... Narod toliko tuče da pojedincima otpada meso sa tela.[7]

Lazovićevo ponašanje je poprimilo razmere terora, što je u narod unosilo strah i mržnju prema četničkom pokretu.[8] Jedan anonimni četnički izveštaj s kraja 1943. godine govori da je Lazović ubijao nasumice, da čak niko od četnika nije bio siguran, da je ljudstvo počelo da beži. Kapetan Lazović se na svom rejonu ponašao kao "apsolutni gospodar i tiranin u pašaluku", pa je naredio da se likvidiraju drugi četnici koji prolazile kroz njegov rejon, a svojim četnicima je dozvoljavao pljačku kada prolaze kroz tuđe rejone.[8]

Pohvala Lazovićevog rada[uredi | uredi kod]

Nakon pokolja u Vraniću i Boleču, general Mihailović je isticao Živana Lazovića za primer ostalima.

13. januara 1944. Draža Mihailović je pohvalio Lazovića za "čišćenja simpatizera" u okolini Beograda:

Vrlo dobro ste uradili što ste upali u oblast Bgd-a. Tako se radi. Produžite.[9]

– Depeša generala Mihailovića od 13. januara 1944.

On 18. januara 1944. Draža Mihailović piše starešinama Avalskog korpusa:

Strahovita neaktivnost kod starešina avalskog korpusa. Živan Lazović morao je da dođe da bi vam pokazao šta se može da uradi...[10]

– Depeša generala Mihailovića od 18. januara 1944.

23. januara četnički komandant pod pseudonimom "Kom-Kom" (Vladimir Komarčević ili Sveta Trifković, komandant Avalskog korpusa[11]) izveštava generala Mihailovića o strahovitoj pljački Boleča koju je počinio Lazović:

Celo selo Boleč mi se žalilo, da je Lazović opljačkao u vrednosti preko milijon dinara. Ovaj jedini prolazak Lazovića kroz ovaj teren ostavio je rđav utisak zbog velike pljačke koju i dalje proveravam.[12]

25. januara 1944. general Mihailović je, uprkos žalbama potčinjenih, postavio kapetana Lazovića za komandanta Avalskog korpusa, a smenio Svetislava Trifkovića, koji nije dovoljno energično "čistio komuniste" u okolini Beograda:

Pošto se major Trifković nije pokazao dovoljno energičan u čišćenju terena avalskog korpusa od komunista a kapetan Lazović je pokazao vrlo veliku aktivnost, zato sam privremeno stavio gročanski srez pod Lazovićevu komandu. Ovako će da ostane dok se komunisti potpuno ne raščiste...[13]

– Depeša Draže Mihailovića komandantu Beograda od 25. januara 1944.

Žalbe na Lazovića[uredi | uredi kod]

3. februara 1944. četnički komandant pod pseudonimom "Kom-Kom" (Vladimir Komarčević, komandant Posavsko-kolubarske grupe korpus ili Sveta Trifković, komandant Avalskog korpusa) javlja Draži da narod i vojska neće Lazovića za komandanta:

Lazovićevi vojnici su kidisali na oficire gročanske brigade da ih razoružaju. Ova scena bila je strašna i narod je zapanjen gledao šta se radi sa njihovim starešinama. Narod, vojnici i starešine neće Lazovića za komandanta, jer je on iza sebe ranije ostavio takve prljavštine, koje se ne mogu izgladiti.

– Depeša Kom-Koma generalu Mihailoviću od 3. februara 1944.

Povodom zločina Živana Lazovića, general Draža Mihailović je primio niz primedaba. Radoslav Đurić je 16. februara 1944. godine poslao oštar protest generalu Mihailoviću protiv klanja ljudi i žena:

U poslednje vreme mnogo se komentariše kako u Beogradu tako i unutrašnjosti pa čak i u vozovima postupci naših ljudi u okolini Beograda, a naročito na teritoriji smederevskog korpusa. Najviše se govori o klanju ljudi i žena, što narod strašno osuđuje i gnuša se svega. Proveravajući sve na terenu prikupio sam mnogo podataka i utvrdio porazne činjenice. Ovo se najviše odnosi na rad kapetana Lazovića gde je glavni akter svega negativnog. Njegov komandant brigade kapetan Božidar Lazarević rđav čovek, izgleda da uopšte nije ---(nejasno) i više poroka. Pravi aheološki tip, početkonja i varalica. Ja sam Vam, gospodine ministre, izrazio bojazan za rad kapetana Lazovića, jer sam još tada osećao da ide stranputicom što se i obistinilo.[14]

Krajem marta 1944. godine izvjesni "Krusa" (riječ je o majoru Milošu Miloševiću, načelniku štaba Mlavsko-smederevske grupe korpusa JVuO[15]) šalje Draži Mihailoviću protest protiv niza zločina i nedjela pripadnika Smederevskog korpusa, a posebno Živana Lazovića i Božidara Lazarevića, u kome tvrdi:

Kapetan Lazović lično sklon je da svakog brzo likvidira, čim mu se učini da mu stoji na putu ili nešto smeta i t.sl. Ubija pojedince po neproverenim dostavama, bez saslušanja i presude. Čak to izvodi javno i bezobzirno i nije nikakvo čudo što se narod gnuša svega. Narod toliko tuče da pojedincima otpada meso sa tela.[16][17]

Pokolj u Drugovcu[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Pokolj u Drugovcu

29. aprila 1944. godine četnici Živana Lazovića su počinili pokolj u Drugovcu kod Smedereva, zbog podrške sela partizanima. Klanje je obavljano u crkvenoj porti u Drugovcu, nakon čega je Živojin Lazović neke preživele uz prisustvo sveštenika naterao da se zakunu na vernost kralju i mobilisao u četnike.[18]

Povlačenje u Bosnu[uredi | uredi kod]

18. januara na području donjeg toka reke Bosne, u oblasti Modriče, Živan Lazović je u ime Smederevskog korpusa JVuO sklopio sporazum sa snagama NDH, o čemu je obavestio Dražu Mihailovića. Sporazum je predviđao sledeće:[19]

  1. Da se prekine pokolj;
  2. Sigurnost lična i imovina svakome;
  3. Zajednička borba protivu crvenih;

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Šumadija u ravnogorstvu I deo”. Arhivirano iz originala na datum 2005-12-03. Pristupljeno 2013-08-18. 
  2. Knjiga poslatih depeša štaba Draže Mihailovića, oktobar 1943, Vojni arhiv; Četnička arhiva
  3. https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm
  4. https://www.znaci.org/00001/4_14_3_52.htm
  5. 5,0 5,1 https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm
  6. ZAHTEV KOMANDANTA MLAVSKO-SMEDEREVSKE GRUPE KORPUSA OD 18. MAJA 1944. KOMANDANTU SMEDEREVSKOG KORPUSA ZA IZJAŠNJENJE U VEZI S KLANJEM I TERORISANJEM NARODA U SMEDEREVSKOM KRAJU
  7. Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 328-329.
  8. 8,0 8,1 Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 328.
  9. Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br.377
  10. Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata
  11. https://www.znaci.org/00001/60_1_4.pdf
  12. https://www.znaci.org/00001/4_14_3_67.htm
  13. https://www.znaci.org/00001/4_14_3_69.htm
  14. IZVOD IZ KNJIGE PRIMLJENIH DEPEŠA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA U VREMENU OD 13. DO 29. FEBRUARA 1944. GODINE
  15. Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd, 2015, str. 101, fus. 159.
  16. Arhiv VII, Ča, k. 95, reg. br. 32/2—1
  17. ZAHTEV KOMANDANTA MLAVSKO-SMEDEREVSKE GRUPE KORPUSA OD 18. MAJA 1944. KOMANDANTU SMEDEREVSKOG KORPUSA ZA IZJAŠNJENJE U VEZI S KLANJEM I TERORISANJEM NARODA U SMEDEREVSKOM KRAJU
  18. Radoslav Paunović: NEPOKORNI DRUGOVAC, "DNEVNIK", Novi Sad, 1967., str. 119
  19. Izveštaj komande Smederevskog korpusa JVuO od 23. januara 1945. načelniku štaba Vrhovne komande, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 144

Vidi još[uredi | uredi kod]