Ženevske konvencije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ženevska konvencija)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Izvorni dokument Prve ženevske konvencije.

Ženevske konvencije sastoje se od četiri sporazuma, koji su potpisani u Ženevi, (Švicarska), koji su postali osnovu za međunarodni zakon za humanitarna pitanja. Konvencija se uglavnom odnosi na postupak prema neborbenom osoblju i ratnim zarobljenicima.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Crtež "Odbora petorice".

Do nastanka Konvencije došlo je zahvaljujući naporima Henri Dunanta, švicarskog poslovnog čovjeka, koji je svjedočivši strahotama rata u Bitka kod Solferina 1859.g., došao na ideju stvaranja neutralne organizacija koja bi brinula o ranjenim vojnicima. Svoja sjećanja i razmišljanja opsao je u knjizi "Sjećanje na Solferino" (izvorni naziv: "Un Souvenir de Solferino"). Dunant je svoju knjigu tiskao o vlastitom trošku 1862.g. i poslao primjerke na adrese vodećih politički i vojnih ljudi različitih europskih zemalja.

Nakon što je razmotrilo Dunantove ideje, ženevsko "Društvo javne koristi" čiji je Dunant bio član, imenuje petoricu članova u odbor koji bi trebali ispitati provedivost ideja. Tako nastaje „Međunarodni odbor za pomoć ranjenicima“, poznat kao i „Odbor petorice“ koji širi ove ideje svijetom. Članovi tog odbora osim samog Dunanta bili su Gustave Moynier, Henri Dufour, Louis Appia i Théodore Maunoir. Prvi sastanak ovog odbora 17. veljače 1863.g. i taj datum se smatra osnutkom Međunarodnog odbora Crvenog križa.

U listopadu 1863.g. Odbor organizira kongres predstavnike četrnaest država kako bi raspravili poboljšanje skrbi o ranjenim vojnicima.

Godinu dana, kasnije 1864.g. Švicarska vlada službeno poziva vlade svih europskih država, te SADa, Brazila i Meksika da pošalju svoje predstavnika na službenu diplomatsku konferenciju. Ukupno 26 delegata iz 16 država došlo je na konferenciju i 22. kolovoza dvanaest država potpisuje prvu Ženevsku konvenciju.

Konvencije i dopunski protokoli[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva ženevska konvencija[uredi - уреди | uredi izvor]

Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu - štiti ranjene i bolesne vojnike i osoblje koje ih njeguje, zgrade u kojima su smješteni i opremu koja se koristi za njihove potrebe. Uređuje uporabu znakova: crvenog križa i crvenog polumjeseca

Druga ženevska konvencija[uredi - уреди | uredi izvor]

Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru - Proširuje zaštitu na mornare brodolomce i uređuje uvijete pod kojima im se može pružiti pomoć

Treća ženevska konvencija[uredi - уреди | uredi izvor]

Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima - štiti pripadnike oružanih snaga koji su zarobljeni, sadrži pravila o postupanju prema njima i ustanovljuje prava i obaveze sile u čijoj su vlasti

Četvrta ženevska konvencija[uredi - уреди | uredi izvor]

Konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata - Ustanovljuje pravila o zaštiti civilnog stanovništva, posebice o postupanju prema civilima na okupiranom području, prema onima lišenima slobode, te okupaciji općenita.

Dopunski protokoli Ženenvskim konvencijama[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoje i tri dopunska protokola konvencijama (Protokol I, Protokol II i Protokol III) prva dva potpisana 12. siječnja 1977.g., a treći 12. kolovoza 2005.g.