Štrosmajerova ulica u Sarajevu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Štrosmajerova ulica u Sarajevu

Štrosmajerova ulica u Sarajevu nalazi se u opštini Stari Grad, na teritoriji grada Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Ulica je danas pješačka zona i smatra se jednom od najljepših sarajevskih ulica.Grge Martića ispred . Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na 28. sjednici održanoj 17. aprila 2019. godine, donijela je odluka da se ulica proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ulica je izgrađena nakon Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. god. Nazvana je Rudolfova, u čast prijestolonasljednika Rudolfa, sina cara Franje Josipa I. Izgrađena je kao moderna ulica u novom dijelu grada u kojem dominira historicistička arhitektura.[2]

Od 10. januara 1919. god, nakon što je Kraljevina Jugoslavija preuzela vlast, ulica nosi ime Štrosmajerova, po Josipu Juraju Štrosmajeru (Osijek, 1815 - Đakovo, 1905), bosansko-đakovačkom i srijemskom biskupu. Poznat je kao teolog, kulturni radnik, pisac i političar sa idejama jugoslavenstva, čiji se stavovi danas različito vrijednuju.[3]

Štrosmajerova ulica predstavljala je prvu asfaltiranu ulicu u Sarajevu. U njoj se odvijao saobraćaj do kraja 70-ih godina XX stoljeća, nakon čega je pretvorena u šetalište.

Tokom 2019. god. obavljena je rekonstrukcija Štrosmajerove ulice po projektu koji je finansirala Općina Stari Grad Sarajevo i Direkcija za puteve Kantona Sarajevo, a njegova vrijednost je 550.000 konvertibilnih maraka. Ukupna površina saniranog prostora je 1.100 metara kvardratnih gdje je ugrađena i dekorativna rasvjeta u ploče.

Arhitektura[uredi - уреди | uredi izvor]

U pogledu urbanističkog rješenja Štrosmajerova ulica sa Trgom fra Grge Martića predstavlja cjelinu u urbanističkoj matrici i predstavlja posve novi koncept u odnosu na zatečenu sliku grada. Sa južne strane, iz pravca rijeke Miljacke, nadovezuje se na trg Fra Grge Martića, a njen vizuelni vrhunac je pogled na Sarajevsku katedralu.[4]

Karlo Paržik projektirao je zgradu Penzionog fonda u periodu 1886–1887. na Trgu fra Grge Martića. Uzimajući u obzir stilske karakteristike tog objekta pretpostavlja se da je Karl Paržik projektant svih stambeno-poslovnih objekata u produžetku na zapadnoj strani Štrosmajerove ulice, od ugla sa ulicom Ferhadija do zgrade Mitropolije na južnom kraju na uglu sa Ulicom branilaca grada, koju je Rudolf Tenies projektovao 1888/1889. godine u neobizantijskom stilu. Svi objekti na zapadnoj strani Štrosmajerove su izvedeni za tršćanskog trgovca Vitu Saloma.[1]

Na istočnoj strani je izvedena stambeno-poslovna zgrada na uglu Trga fra Grge Martića i Ferhadije. Objekat je projektirao 1894. godine Josip Vancaš u neobaroknom stilu, za vlasnika – firmu Mihaila Babića. Taj objekat je izveden na mjestu starog pozorišta u Sarajevu. U sklopu istočnog niza ulice na broju 8 izgrađen je 1897/1898. godine prvi objekat u duhu secesije u Bosni i Hercegovini – zgrada Ješue i Mojce Salom.

U periodu nakon II svjetskog rata, 1953. godine Živorad Janković projektirao je na ukrštanju Štrosmajerove i Ulice Branilaca Grada stambeno-poslovnu zgradu, ranije poznatu kao "Bosnafolklor".

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]