Štokavština

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
srpskohrvatske standardne varijante,
dijalekti i govori
policentrični srpskohrvatski standardni jezik
usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti
srpska varijanta · hrvatska varijanta ·
bosanska varijanta · crnogorska varijanta
štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski)
kajkavski (ekavski · ikavski)
čakavski (ikavski · ekavski · jekavski)
torlački (našinski) · užički
romanosrpski · bunjevački
gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski
slavenosrpski
p  r  u
Karta štokavskih poddijalekata (legenda karte na engleskom)
Raspored štokavskih poddijalekata prije migracija iz 16. stoljeća.

Štokavština ili štokavsko narječje ili štokavski dijalekt odabran je u 19. stoljeću za nadregionalni jezik koji natkriljuje druge dijalekte i sociolekte. Time je postao standardni jezik. Poznat je pod nazivom srpskohrvatski.[1][2][3]

Na dijalektalnoj razini štokavski je dio južnoslavenskog dijalektalnog kontinuuma koji se prostire od slovensko-austrijske do bugarsko-grčke granice.[4][5][6] Karakteristično za kontinuum je da se dijalekti postepeno pretapaju jedan u drugi. Zato je neosnovano govoriti o nekakvom dijasistemu koji bi isključivao Sloveniju, Makedoniju i Bugarsku.[7]

Međutim, postoji pokušaj izbjegavanja govorenja o srpskohrvatskom kao standardnom jeziku uvođenjem izraza "srednjojužnoslavenski dijasistem", čime bi se htjelo reći da govornike povezuju dijalekti a ne standardni jezik. Međutim, takav pristup nije održiv jer govornici srpskohrvatskog (Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci) mogu međusobno tečno komunicirati samo na standardnom jeziku, dok ako se prebace na dijalekte, npr. tako da jedan govori čakavski a drugi torlački, tada nastaju problemi u komunikaciji zbog otežane razumljivosti.[8]

Štokavski se sastoji od sedam poddijalekata i više mikrodijalekata ili tipova govora.

  • Štokavski dijalekti:
    • Zapadnoštokavska grupa:
      • slavonski (ne novoštokavski ikavsko/ekavsko/ijekavski) (Ovim dijalektom govore samo Hrvati).
      • zapadni (ili bosansko-dalmatinski) (novoštokavski ikavski) (Ovim dijalektom govore večinom Hrvati i nešto Bošnjaci u zapadnoj polovini Bosne i Hercegovine).
      • istočnobosanski (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore večinom Bošnjaci i manje Hrvati u centralnoj i severnoj Bosni).
    • Centralni ili istočno-zapadni:
      • istočnohercegovački (ili hercegovačko-krajiški) (novoštokavski ijekavski), (Različitim varijantama ovog dijalekta govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci).
    • Istočnoštokavska grupa:
      • kosovsko-resavski (ne novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore samo Srbi)
      • šumadijsko-vojvođanski (novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore večinom Srbi i nešto malo Hrvati u Sremu)
      • zetsko-južnosandžački (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore večinom Crnogorci i znatno Bošnjaci u Sandžaku).

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Laškova, Lili (2001) (bugarski). Sărbo-hărvatska gramatika [Srpskohrvatska gramatika]. Sofija: Emas. str. 30. OCLC 635194865. 
  2. Blum, Daniel (2002) (njemački). Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) [Jezik i politika: jezična politika i jezični nacionalizam u Indiji i socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1991)]. Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192. Würzburg: Ergon. str. 134. ISBN 3-89913-253-X. OCLC 51961066. 
  3. Merk, Hening (2008). "Neka pragmatična zapažanja o postojanju srpskohrvatskog jezika". u: Ostojić, Branislav. Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 295. ISBN 978-86-7215-207-4.  (COBISS-CG).
  4. Friedman, Victor (1999) (engleski). Linguistic emblems and emblematic languages: on language as flag in the Balkans [Jezični simboli i simbolični jezici: jezik kao zastava na Balkanu]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 1. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 8. OCLC 46734277. 
  5. Kristophson, Jürgen (2000). "Vom Widersinn der Dialektologie: Gedanken zum Štokavischen" [O kontradikcijama dijalektologije: razmišljanja o štokavskom]. Zeitschrift für Balkanologie (in njemački) 36 (2): 180. ISSN 0044-2356. 
  6. Alexander, Ronelle (2000). In honor of diversity: the linguistic resources of the Balkans [U čast raznovrsnosti: jezični resursi Balkana]. Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics ; vol. 2. Columbus, Ohio: Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures. str. 4. OCLC 47186443. 
  7. Gröschel, Bernhard (2009) (njemački). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik [Srpskohrvatski jezik između lingvistike i politike]. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34. München: Lincom Europa. str. 82–83. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL15295665W.  (COBISS-Sr). (COBISS-Sl). Inhaltsverzeichnis.
  8. Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 76. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL15270636W. Arhivirano iz originala 8.7.2012. http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf. pristupljeno 21.8.2016.  (CROLIB). (COBISS-Sr).