Šime Dunatov

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Šime Dunatov (Preko, Ugljan, 18. rujna 1907. - 1997.) je hrvatski kazališni redatelj. [1]

Rodio se je u Prekom. U Šibeniku je pohađao klasičnu gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Predavao je na dominikanskoj klasičnoj gimnaziji u Bolu na Braču te na nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Šibeniku. Kao učitelj bio je poznati motivator. Svaki mu je školski sat bio predstava, a đake je poticao na čitanje. Radeći s gimnazijskim družinama stekao je kazališno znanje. Potkraj 1944. otišao je u Zadar.

U Zadru je svoje kazališno znanje pružio pristižućim partizanskim amaterskim skupinama koje su nadolazile. Od njegova dolaska amaterski se rad zamjenjuje profesionalnom organizacijom rada. Cijelo se je desetljeće dramski i glazbeni repertoar Narodnog kazališta oslanjao se na veliu radnu energiju Dunatova. Bio je kazališna legenda grada Zadra. Četrdeset je godina bio nazočan u profesionalnome i amaterskome zadarskim kazališnim krugovima i jedan od tvoraca zadarskog kulturnog identiteta svojega vremena. 1955. je iz nekog razloga napustio zadarsko kazalište.

Važio je kao veliki kazališni zanesenjak, služio se mediteranskim tekstovima. "Njegovao je scenski izraz tradicionalnih prikazivačkih konvencija, u kome je bitna jasna artikulacija dramskog sukoba, povišeni glumački patos, bogato oslikani dekor, snažni kontrasti i neposredan komunikacijski kontakt s publikom."

U jednom svom govoru hrvatski književnik Ante Stamać je istaknuo da su na njegov književni rad utjecali Šime Dunatov, Marijan Matković i Jure Kaštelan.

Napisao je članak Otoci Ist i Škarda i Začetci višestranačja u Hrvatskoj 1989. godine. Objavljivao je u zbornicima: Zborniku o Ivi Mašini koji je objavila Matica hrvatska, ogranak Zadar objavila je 2000. godine, zborniku Sedamnaest stoljeća zadarske Crkve: Zbornik radova sa znanstvenog skupa o 1700. obljetnici mučeništva sv. Stošije (Anastazije), prikaze knjige Toponimija otoka Murtera

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[2]

Izvori[uredi | uredi kod]