Điva

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Điva (sanskrit: जीव jīva - živa[1]) je hinduistički pojam koji znači život, a u užem značenju označava besmrtnu suštinu živih bića (poput duše).

Đaini veruju da dušu nemaju samo ljudi; imaju je sve stvari, pa i sami elementi. Svaki atom sadrži vlastitu dušu, čiji je on omotač. Čitav svemir vri od njihovog života, a dimenzije im variraju u zavisnosti od tela za koje su vezane.[2]

Điva u đainizmu[uredi - уреди | uredi izvor]

Đaini su smatrali da je stvarnost podeljena na dve oprečne grupe: na jednoj strani supstanca s životnom snagom i svojstvom misli (điva - živa), a na drugoj beživotna supstanca, lišena misli (ađiva - neživa).[1] Principi điva su beskonačni, ali prožimaju, iako nematerijalni, tela s kojima su spojeni, a i sami su prožeti materijom.[1] Atribut đive je inteligencija, koja se manifestuje kao opšte viđenje (daršana) ili kao posebno saznanje (đnana) i blaženstvo.[1]

Sputanost đive[uredi - уреди | uredi izvor]

Duša nije savršena pre no što se sjedini sa svetom: njena suštinska svojstva se ukazuju posle iskustva življenja i samoprevazilaženja, dakle pošto se raskine njena veza s materijom ili okov uticaja (asrava) materije na nju. Ova težnja za oslobođenjem znak je urođene čistote duše, iako se ona nalazi u zamci svoje suprotnosti. Điva izbija iz iskonskog stanja koje se naziva nigoda, a veličina đive zavisi od tela u koje ona ulazi, uzimajući njegove proporcije.[1]

U našoj duši, dakle, postoji urođena težnja ka savršenstvu, koja je zamračena time što dušu poseduje materija. Stoga se đive dele na one sputane ciklusom rađanja i umiranja (samsarin), pod vlašću karme, i na slobodne (kevalin), koje su se oslobodile te tiranije i postale čista svetlost.[1]

Šta je uzrok susretu đive i ađive, inteligentnog i inertnog? Do njega dolazi usled priliva materije, kojim ona sputava đivu, pretvorivši se u karmu, delanje. Karma je telesna materija, sačinjena od tananih elemenata koji se stežu oko đive i zarobljavaju je, dajući joj i jednu posebnu boju.[1]

Vrste điva[uredi - уреди | uredi izvor]

Mnoge su vrste sputanih điva, koje se dele prema broju posedovanih čula:

  1. đive s jednim čulom, čulom dodira, lišene lokomotornih organa (sthavara); tu spadaju četiri elementa — zemlja, voda, vatra, vazduh — i čitavo biljno carstvo;
  2. đive s dva čula, dodirom i ukusom, kao što su crvi;
  3. đive s tri čula, dodirom, ukusom i mirisom, kao što su mravi;
  4. đive koje, uz tri navedena, poseduju i čulo vida, kao što su pčele, itd.;
  5. đive koje, pored navedenih, imaju i čulo sluha, kao sisari, ptice, čovek.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Tuči 1982, str. 62-68.
  2. Tuči 1982, str. 262-271.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Tuči, Đuzepe (1982). Istorija indijske filozofije. Beograd: NOLIT.