Čisto nebo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Чистое небо
RežijaGrigorij Čuhraj
ScenarioDaniil Hrabrovicki
Grigorij Čuhraй
UlogeJevgenij Urbanski
Nina Drobiševa
MuzikaMihail Ziv
FotografijaSergej Polujanov
StudioMosfiljm
Datum(i) premijere
20. 5. 1961 (1961-05-20)
Trajanje106 min.
Zemlja Sovjetski Savez
Jezikruski

Čisto nebo (rus. Чистое небо) je sovjetski igrani film snimljen 1961. u režiji Grigorija Čuhraja, poznat kao jedan do najeksplicitnijih primjera tzv. Hruščovljevog odmrzavanja u sovjetskoj kinematografiji.

Po žanru predstavlja kombinaciju drame i ljubavnog, odnosno ratnog filma. Protagonist, čiji lik tumači Jevgenij Urbanski je sovjetski vojni pilot koji za vrijeme Drugog svjetskog rata bude oboren i zarobljen od Nijemaca. Radnja prikazuje kako nakon oslobođenja, upravo zato što je bio u zarobljeništvu, postaje predmetom sumnji u odanost sovjetskoj državi, odnosno bude izbačen iz Partije i ne može se vratiti na staro mjesto, ali i kako ga u nedaćama koje slijede održava ljubav vjerne supruge (čiji lik tumači Nina Drobiševa).

Iako Čisto nebo nije prvi sovjetski film koji je prikazivao naličje ratnih zbivanja, odnosno predstavljao otklon od dotadašnje službene propagande, isticao se time što je prvi dotakao dotadašnju tabu-temu nepravdi, odnosno lošeg postupanja prema sovjetskim ratnim zarobljenicima nakon povratka u domovinu, a, u širem smislu, i progona i represije koje su karakterizirale Staljinovo doba. Čuhraj kritički stav prema nekadašnjem sovjetskom vlastodršcu iznosi kroz alegorijski, ali za tadašnje standarde prilično eksplicitan način, prikazujući njegov lik - koji je u tadašnje doba, u skladu sa Hruščovljevom politikom destaljinizacije, bio praktički prognan iz sovjetske popularne kulture - tek kroz vijest o smrti, a nakon koje slijede kadrovi leda koji se topi i nakon čega život protagonista počinje kretati nabolje.

Čisto nebo je prikazano na Moskovskom filmskom festivalu gdje je podijelilo glavnu nagradu sa japanskim filmom Goli otok. Međutim, samo nekoliko godina kasnije, je nakon Hruščovljevog pada, završio u bunkeru, gdje će ostati sve do sredine 1980-ih i doba Glasnosti. Kasniji kritičari su Čuhraju zamjerali korištenje primitivnih i potpuno neuvjerljivih specijalnih efekata u prikazu ratnih zbivanja.

Uloge[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]