Čiope

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Čiope
Crna čiopa, Apus apusObratiti pažnju na drugačiji oblik krila od lastavice.
Crna čiopa, Apus apus
Obratiti pažnju na drugačiji oblik krila od lastavice.
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Apodiformes
Porodica: Apodidae
Područje života
Rodovi

Gotovo 20, vidjeti u tekstu.

Čiope (lat. Apodidae) su porodica ptica izuzetno prilagođenih životu u zraku. Veoma su slične lastavicama, ali uopće nisu u srodstvu ni sa jednom vrapčarkom; čiope su svrstane u odvojeni red Apodiformes, koji dijele sa kolibrijima. Ćubaste čiope su srodne pravim čiopama, ali tvore odvojenu porodicu, Hemiprocnidae.

Sličnosti između čiopa i lastavica nastale su usljed konvergentne evolucije; i jedne i druge love kukce u letu.

Znanstveni naziv ove porodice potiče od starogrčkog απους, apus, što znači "bez stopala", budući da čiope imaju veoma kratke noge i nikada ne slijeću na tlo, već umjesto toga na vertikalne površine. Tradicija prikazivanja čiopa bez stopala nastavila se u Srednji vijek i ponekada se prikazivala na grbovima.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Čiope su među pticama najprilagođenije životu u zraku. Veće vrste, poput Hirundapus caudacutus, su među najbržim letačima u životinjskom carstvu. Čak i crna čiopa leti na 5 do 14 metara u sekundi, a može dostići 60 metara u sekundi (216 km/h). Tijekom jedne godine, crna čiopa pređe barem 200 000 km.[1]

Neke čiope su razvile jedan oblik eholokacije za snalaženje u mračnim pećinama gdje se odmaraju.[2] Nedavno je otkriveno da jedna vrsta, Aerodramus papuensis, također koristi eholokaciju i izvan pećina.

Čiope nastanjuju sve kontinente i mnoge otoke, osim dalekog sjevera i pustinja.[3] Poput lastavica i bregunica, čiope iz predjela sa umjerenom klimom su selice i zimuju u tropima. Neke vrste mogu preživjeti zimu padanjem u torpor, stanje slično hibernaciji.[2]

Mnoge od njih imaju karakterističan oblik, sa kratkim i račvastim repom i vrlo dugim krilima koja podsjećaju na bumerang. Let nekih vrsta karakterizira prepoznatljivo "treperenje", koje je sasvim različito od onog kod lastavica. Čiope mogu biti duge od 9 cm do 25 cm, a težiti od 5,4 g do 184 g.[2]

Mnoge vrste lijepe svoje gnijezdo za vertikalnu površinu, a rod Aerodramus koristi samo taj materijal za njegovo pravljenje; ljudi skidaju ta gnijezda i od njih prave supu. Ptići se izlegu nakon 19 do 23 dana, a mladi napuštaju gnijezdo nakon još šest do osam nedelja. Oba roditelja pomažu u podizanju mladih.[2]

Sistematika i evolucija[uredi - уреди | uredi izvor]

Čiope i ćubaste čiope se već dugo smatraju srodnicima kolibrija, što je potvrđeno otkrićem Jungornithidae, koji su čiopama slični srodnici kolibrija, i primitivnih kolibrija poput Eurotrochilus. Tradicionalna taksonomija svrstava porodicu kolibrija (Trochilidae) u isti red kao i čiope i ćubaste čiope (i nijedne druge ptice); Sibley-Ahlquist taksonomija tretira ovu grupu kao nadred u kojem se red čiopa naziva Trochiliformes.

Taksonomija čiopa je većinom komplikovana, a granice između vrsta i rodova se mnogo disputiraju, posebno među rodovima Aerodramus, Hydrochous, Schoutedenapus i Collocalia. Analiziranje ponašanja i vokalizacije je komplikovano zbog česte paralelne evolucije; analize različitih morfoloških osobina i DNK sekvenci dovele su do dvomislenih i djelomično kontradiktornih rezultata (Thomassen et al., 2005).

Čiopašice su postale raznovrsnije tijekom eocena, na čijem kraju su postojale sve današnje porodice; fosilni rodovi pronađeni su u cijeloj umjerenoj Europi, između današnje Danske i Francuske, poput primitivnog Scaniacypselusa (rani-srednji eocen) i modernijeg Procypseloidesa (kasni eocen/rani oligocen - rani miocen). Jedan pretpovijesni rod koji se često pripaja čiopama, Primapus (rani eocen, Engleska), možda je dalji predak.

Taksonomija[uredi - уреди | uredi izvor]

Tribus Cypseloidini

Tribus Collocalini

Tribus Chaeturini

Tribus Apodini

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Piper, Ross (2007), Extraordinary Animals: An Encyclopedia of Curious and Unusual Animals, Greenwood Press.
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 Collins, Charles T. (1991). Forshaw, Joseph. ur. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. str. 134–136. ISBN 978-1-85391-186-6. 
  3. Martins, Thais; Mead, Christopher J. (2003). "Swifts". u: Perrins, Christopher. The Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 346–350. ISBN 1-55297-777-3. 
  • Chantler, Phil & Driessens, Gerald (2000): Swifts : a guide to the swifts and treeswifts of the world. Pica Press, Mountfield, East Sussex. ISBN 978-1-873403-83-9
  • Thomassen, Henri A.; Tex, Robert-Jan; de Bakker, Merijn A.G. & Povel, G. David E. (2005): Phylogenetic relationships amongst swifts and swiftlets: A multi locus approach. Molecular Phylogenetics and Evolution 37(1): 264-277. DOI:10.1016/j.ympev.2005.05.010 (HTML abstract)

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]